Dah prošlosti: Uvečer bi ćaća doša umoran od teškog rada, to umorno drago lice jasno vidim još i sada

DAH PROŠLOSTI
Ostao je dah prošlost, iz djetinstva moga rana,
ostao je miris pure, što smo jeli svakog dana,
ponekad je s purom maslo, ponekad i mlaćanica,
spremala bi mati sve to, da ne budu gladna dica.
Uvečer bi ćaća doša, umoran od teškog rada,
to umorno drago lice, jasno vidim još i sada,
pred spavanje svaku večer, krunicu bi molit znao,
zahvaljiv’o dragon Bogu, za sva dobra što mu dao.
Skromnost, vjera i poštenje to je slika roditelja,
da budemo kao oni, jedina im bila želja,
izučili mi smo škole, postali smo dobri ljudi,
ali onaj miris pure, još me često zorom budi.
Bude sve te uspomene, s ponosom se svega sjetim,
zato često rodnom domu, kao ptica ja poletim,
da zagrlim roditelje, da ih mogu izljubiti,
da pojedem slasnu puru, mlaćanice se napiti.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar, 15. svibnja 2022.