Damir Saltarić dobro je poznato ime u svijetu sporta i rukometu u Mostaru, ali i puno šire. Karijeru je započeo prije Domovinskog rata u Veležu, kasnije nastavlja u Labinu i Solinu. Nakon hrvatske avanture nastupa u Belgiji dok karijeru završava u Zrinjskome gdje je radio kao trener mlađih uzrasta ali i prve ekipe. Nakon dugogodišnje pauze ponovo se vraća rukometu i Zrinjskom.
Evo na početku reci nam kako je došlo do tvog povratka u Zrinjski i rukomet?
“8 godina je prošlo od mog zadnjeg angažmana u Zrinjskom. Puno je to vremena bez nečega što vam je praktično u krvi. U međuvremenu sam radio neke druge stvari koje nisu vezane za sport, i moram reći dobro odmorio od nekih stvari, obaveza, psihičkog i fizičkog napora koji nosi trenerski posao. Zadnjih par godina u komunikaciji sa Dariom Pušićem, želja ljudi u klubu je bila da se vratim, ali obaveze koje sam imao na drugoj strani nisu dozvoljavale da se vratim u kapacitetu koji taj posao zahtjeva. Ove godine, dobio sam malo više vremena i dogovorili smo se oko angažmana u Školi rukometa, kao kordinator za rad sa mladima, što mi u stvari najviše odgovara”.
Kada se u Mostaru kaže Salta to je asocijacija na velika rukometna imena. Možeš li nam nabrojati neke od velikih rukometaša koje si trenirao?
“Malo je nezahvalno govoriti o treniranju bilo koga, obzirom da se kroz karijere sportaša promjene mnogo trenera, koji svaki na svoj način utječu na njihov razvoj. Ne bih nabrajao imena, ali ponosan sam na to, da su mnogi od onih koji su prošli jedan period svog odrastanja uz mene kao trenera, ostvarili izuzetne sportske karijere, te bili dijelom reprezentacija, što BiH, što Hrvatske, što Crne Gore, što Srbije… Bilo je tu i medalja sa velikih natjecanja, klupskih naslova prvaka, uglavnom uspješnih karijera”.
Koliko ti je danas lako ili teško vratiti se rukometu?
“Obzirom na uvjete koje danas SRK ZRINJSKI ima, nije teško. Puno je posla pred nama. Najvažnije je okupiti djecu, natjerati ih da zavole to što rade, a onda je sve puno lakše”.
Rukomet znači treninzi, turneje i puno vremena. Kako obitelj gleda na tvoj povratak u dvoranu?
“Obitelj je ta koja najviše trpi sve obaveze koje bavljenje sportom podrazumjeva, ali obzirom da je to nekako sastavni dio moga života, svi oko mene spremni su na neku vrstu odricanja”.
Zrinjski ove sezone ima velike ambicije, a momčad je uglavnom domaća. U čemu je tajna dobrih rukometaša u Mostaru?
“Jedan od zahtjeva, koji sam postavio ljudima u klubu da bi se vratio, bilo je i obećanje da će se sve učiniti da bi se prva ekipa ponovno vratila u najviši rang natjecanja, jer bez toga je jako teško privoliti i mlađe generacije na neki ozbiljan rad. Mostar je uvijek bio rasadnik vrhunskih sportaša, bez obzira koji je sport u pitanju, ali bez upornog i prije svega stručnog rada sa djecom, teško da bi se mogli postići ozbiljni rezultati. Nadam se da danas imamo dobre temelje, u vidu uvjeta koje nam uprava i ljudi u klubu omogućavaju, da u slijedećih par godina postignemo razinu jednog ozbiljnog premijerligaša, sa većinom domaćih momaka u kadru”.
Rukomet pred Kosačom. San ili java?
“To je bila ideja da na neki način predstavimo mini rukomet našim sugrađanima, a prije svega onim najmlađim, koji će se u što većem broj upisati na rukomet, i tako postati dio jedne dokazano kvalitetne sredine, a u budućnosti i dobri rukometaši, možda i reprezentativci koje će grad dočekivati sa velikih natjecanja”.
Nekada se treniralo na betonu Kantarevca. Danas se ne trenira na betonu, pa možeš li nam reći kakvi su uvjeti za treniranje i igranje rukometa u Mostaru?
“Rekao sam već da su uvjeti jako dobri. SRK ZRINJSKI, sa svojim rukometnim domom u prostoru kampusa u Rodoču, je možda i jedini sportski kolektiv, u okruženju koji ima svoj prostor za vrhunski rad i edukaciju. Otvaranjem novih školskih dvorana u zadnjih par godina u samome gradu, otvorila se mogućnost za više termina i za još kvalitetniji rad sa djecom.”
Možeš li nam danas reći ili obećati da će Zrinjski uskoro izbaciti nove talente koji će krenuti putem Karačića ili Marića?
“Mogu samo obećati da ćemo dati sve od sebe da što je moguće bolje i više radimo sa mladima, da ih obučimo i damo im znanja sa kojima će biti konkurentni na rukometnoj pozornici. A da bi se postalo vrhunski, za to je potrebna i jedna doza sreće. Zrinjski je godinama klub koji je poznat i priznat u radu sa mladim rukometašima, na radaru smo velikih ekipa i reprezentacija, tako da im sigurno neće promaći neki naši telentirani dječaci”.
Nedavno smo napisali da Hrvatska treba napraviti dvoranu u Mostaru, jer bez igrača iz Mostara u sastavu reprezentacije Hrvatske nema ni medalja na velikim natjecanjima. Slažeš li se ti s tom konstatacijom?
“Da ne budemo prepotentni, treba spomenuti i Ljubuški, koji na njihovu sreću već imaju kvalitetnu gradsku dvoranu, ali zašto ne, mislim da je Mostar, ne samo u rukometu, već i u košarci, nogometu, a i u drugim pojedinačnim sportovima, puno dao Hrvatskoj, pa bi u tom smislu bilo dobro da dio sredstava koji Hrvatska svakako ulaže u razvoj naših krajeva, ode upravo za izgradnju dvorane u Mostaru”.
Vratimo se u sadašnjost i reci nam kako mogu doći do Vas svi oni koji hoće trenirati rukomet?
“Već neko vrijeme možete vidjeti plakate, po gradu, na školama, dijelili smo i flyere, a Vama posebno hvala na promidžbi koju putem svog portala, i društvenih mreža dajete našem klubu. Svi zainteresirani za upis u ŠKOLU RUKOMETA SRK ZRINJSKI, slobodno se mogu javiti na broj telefona 063 313 232 i dobiti sve informacije oko upisa, i termina za treninge”.
Evo za kraj imaš li neku poruku našim čitateljima?
“Roditelji, obavezno upišite djecu na jedan od sportova, jer to je jedan od sigurnih načina odrastanja, socijalizacije, edukacije i odgoja, koji će pomoći da djeca postanu, prije svega dobri, pošteni i radišni ljudi. Djeco dođite da uživamo skupa”.
