Tko navijač nije, vjerovano i ne zna o čemu pišem, ali se nadam da će ih ovaj tekst malo više približiti navijačima. Fenomenom navijača i organiziranog navijanja bavili su se mnogi znanstvenici, psiholozi ali nitko od njih do kraja nije odgonetnuo kako navijač razmišlja i što ga vuče da bude to što jeste? Evo ja ću malo o našim Ultrasima. Ultrasi su navijačka skupina iz Mostara, žestoki tifozi Zrinjskog, kako nogometnog tako i ostalih klubova iz sportske obitelji Zrinjski. Sasvim obični momci koje svakodnevno susrećete u susjedstvu ili u supermarketu. Vjerovano vaš sin ili kćerka, možda brat ili sestra idu u školu ili na fakultet s nekim od tih momka. Možda čak dijele radno mjesto s vama ili s nekim vama bliskim.
Vjerujte meni koji sam godinama s i među njima i na tribinama i u kafiću, pa i na nekom koncertu ili kino predstavi to su sjajni momci. Nisu svi Ultrasi istog imovnog stanja, nemaju istu školsku spremu, nisu čak ni iste nacionalnosti.
Jedino što im je isto jeste ljubav prema Zrinjskom i što ti momci imaju veliko srce koje je otvoreno prema svima. Humanitarne akcije koje su pokretali svih ovih godina i darivanja krvi dokaz je koliko su veliki ti momci. Ne moram sada puno o tome koliko je našoj bolnici potrebna krv, vjerovano smo se svi našli u situaciji da je nekome našem bliskom bila potrebna ta dragocjena tekućina koja život znači, a zalihe u bolnici su male.
Ove akcije navijača treba stalno spominjati i, i ne samo to već jednom jer javnost treba da sazna istinu o tim momcima. Istina je jedna i jedina, Ultrasi su dika našeg grada, sjetite se samo svih proslava naslova prvaka. Šlag na sve je sinoćnja fenomenalna proslava 25. rođendana. Često su Ultrasi neopravdano na udaru, svašta su pokušali da ih oblate, ali nisu uspjeli.
Često čitate u novinama da je brat ubio brata, Ultrasi se međusobno zovu braćom. Oni se ne ubijaju, naprotiv dijele zadnji zalogaj kruha, posljednji gutljaj pive na povratku iz tamo neke zabiti s gostovanja. Za Zrinjskog daju sve od Zrinjskog ne traže ništa. Ljubav prema nekome se ne mjeri materijalno, a to su ovi sjajni momci nebrojeno puta dokazali. Koliko je samo kilometara za njima, koliko neprespavanih noći, koliko gladnih dana da budu uz svoje Zrinjevce. I nikada visu iznevjerili svoj klub, klub njih jeste ali Ultrasi ne odustaju niti će ikada odustati.
Gordo zvuči sada već legendarna parola
SVE PROLAZI SVE SE MIJENJA SAMO ZRINJSKI
OSTAJE PONOS MOJE HERCEGOVINE
Da to je tako, a ULTRASI SU PONOS GRADA MOGA…
Za kraj još par rečenica sa zida jednog velikog Plemića i Zrinjevca:
Jutra su pametnija od noći, a današnje jutro nam je reklo ono što smo oduvijek znali: Ultrasi su snaga ovoga grada. Toliko pozitivnih riječi odavno nije bilo nešto vezano za naš grad, odavno ljepših kritika nije se uputilo nego jutros. Mostar je sinoć, a i jutros disao ko jedno, a sve zahvaljujući Zrinjskom i Ultrasima. S toga hvala svima, na ovome prekrasnome jutru i danu, Sretan rođendan Ultrasi.
