DAN SVIH SVETIH
Pogled mi se često uputi ka nebu,
tada mi tužno zasuzi oko,
otišli su moji voljeni tamo,
na put bez povratka, gore visoko.
U noći pratim svaku zvijezdu sjajnu,
poznajem u njima sva ta draga lica,
pa pitam sebe, čija je ono,
čija je ono, zvijezda padalica.
Tada mi srce nadjača tišinu,
u bolu jeca, ne zna kucat tiše,
za pokoj svima tada palim svijeću,
za sve moje drage, kojih nema više.
Ja znam da ste sada gore sretni,
u plavetnilu nebeskog prostranstva
i da vas Božja ruka prati,
al’ meni ipak nedostajete mnogo,
moram vam to reći, moram vam priznati.
Kada bi nebo dozvolilo posjet,
da dođem k vama, da vidim vašu sreću,
tada bi dala čvrsto obećanje,
da više nikad plakati neću.
Molila bi nebo da vas ono čuva,
da vas vječito zlatne zvijezde griju,
u Božjem kraljevstvu da budete sretni,
da se vaše duše vječito smiju.
Na ovaj dan “Svih svetih”
otići ću tamo gdje počivate u miru,
odnijeti cvijeće, upalit svijeću
vi niste umrli, za mene ste živi,
jer ja vas nikad zaboraviti neću
“POČIVAJTE I MIRU BOŽJEM”
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 1. studenog 2023.
