Crkva 23. siječnja obilježava spomendan zaruka Blažene Djevice Marije i sv. Josipa. Ovaj događaj biblijski je utemeljen, jer sv. Matej piše: ”S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom” (Mt 1,18). Tako se zna da je Marija, predodređena biti majka Sina Božjega, već bila zaručena.
Kako nema dokaza da su Joakim i Ana, Marijini roditelji, bili živi u vrijeme zaruka, Marija je najvjerojatnije živjela u domu svog rođaka. Napunivši godine kad je u Izraelu bio običaj da mlada djevojka stupi u brak, oko 15 godina, glava njezine skrbničke obitelji, preuzimajući ulogu Marijina oca, dogovorio joj je brak s Josipom, zanatlijom iz Nazareta.
O Marijinu zaručniku i budućem suprugu, sv. Josipu, ne zna se puno, jer o njemu Evanđelje donosi vrlo malo podataka. Znamo da je bio iz kuće Davidove te da je pravednik (Mt 1,19) – to jest čovjek koji uživa u Zakonu Gospodnjemu, o Zakonu njegovu misli dan i noć (Ps 1,2). Marijine zaruke s Josipom imaju veliku važnost jer je Sv. Josip bio potomak kuće Davidove. Tim brakom ispunila su se proročanstva da će Sin Božji doći iz loze Davidove.
Zaručničko slavlje, koje je prema Mojsijevu zakonu ravno vjenčanju, najvjerojatnije je održano u Nazaretu.
Prema tradiciji nakon što je proteklo neko vrijeme od ceremonije zaruka mladoženja je trebao dovesti mladenku u svoj dom.
Upravo u tom razdoblju se dogodilo Navještenje. Evanđelje Sv. Luke kaže da je arkanđeo Gabrijel donio Božju poruku Mariji da će začeti sina.
Izrael ne zna ništa o tom nedavno vjenčanom paru, jer Josip čuva tišinu a Marija je diskretna. Ali Bogu je ugođeno i anđeli se dive slaveći ga.
Prema predaji zaručnički je prsten više od tisuću godina kružio u židovskim obiteljima te se 15. st. pojavio u Italiji i nakon brojnih događanja završio u jednoj crkvi u Perugiji.
Foto: Ante Boras
/Misija FRAMOST/
