U Općinskom stožeru HVO-a u Mostaru zapovjednici postrojbi dobivaju zapovijedi prema kojima rano ujutro 14. lipnja treba početi prelaziti rijeku Neretvu te tako iznenaditi srpsko-crnogorskoga agresora. Prema planu, u samom gradu Mostaru u tri sata ujutro trebalo je čamcima započeti prelazak preko Neretve na tri mjesta, a jedan dio je trebao prijeći preko, tada još uvjetnoga, Staroga mosta.
Uspješno forsiranje rijeke Neretve u čamcima i prelazak na lijevu obalu Neretve izveo je zapovjednik satnije Cernica Karlo Džeba sa svojim vojnicima na zadanom pravcu.
Nakon neuspješnog pokušaja prelaska Staroga mosta od strane pripadnika samostalnog bataljuna, skupina pripadnika IV bojne „Tihomir Mišić“ koja je držala crtu bojišnice Cernica – Stari most – Jusovina, a kojom je zapovijedao Milenko Miki Leventić, u prijepodnevnim satima 14. lipnja prešla je čamcem Neretvu na „Bunuru“, i zauzela položaje na lijevoj obali rijeke Neretve od Kujundžiluka preko Tepe do muzeja te osigurala ostalim snagama prelazak preko Staroga mosta.
Pripadnici IV. bojne „Tihomir Mišić“ uklonili su bodljikavu žicu na lijevoj strani mosta, razminirali Stari most i stavili pod nadzor lijevu obalu Neretve sve do Lučkoga mosta.
Nakon žestoke borbe snage HVO-a zauzimaju položaje u okolici Ulice maršala Tita u istočnom dijelu grada Mostara. Oko podneva 14. lipnja, kada su se stekli uvjeti da se pređe preko Staroga mosta, pristiže još snaga HVO-a. Mostobran drže pripadnici IV. bojne HVO-a „Tihomir Mišić“. Tu noć su branitelji i osloboditelji Mostara ostali na zauzetim položajima. Sutradan, 15. lipnja 1992., nastavlja se oslobađanje cijeloga niza naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Istoga dana, 15. lipnja, pripadnici IV. bojne HVO-a „Tihomir Mišić“ ovladali su strateški važnim Sjevernim logorom.
