Neopisivo volim čuti stare narodne izreke, jer su izvor mudrosti i “smjernica za nepogrješivost”.
Iako je jako toplo,kako sam tek oprala kosu, zaštitila sam maramom glavu od propuha.
Jer kako rekoše stari ljudi “promaja ubija”.
Držim se starih mudrosti.
Kratko ću se osvrnuti na početak pandemije, odnosno reakcije na istu.
Ljudi su doslovce “razapinjali” one koji su bolesni.
U njih se upiralo prstom.
Njih se kažnjavalo na sve moguće načine.
Bili su blago rečeno “ubojice”.
Prva (možda i jedina) sam progovorila o tom jer takvo što je prije svega neljudski i nehumano.
Nitko ne voli biti bolestan, pa je neshvatljivo da se takve ljude javno pljuje,osuđuje i proziva.
No kako smo po mnogu čemu “zemlja apsurda”, to puno ne iznenađuje.
Tako smo u kratkom roku napravili jedan “zaokret” i od zaraženih ljudi koji su se donedavno osuđivali i “pljuvali, danas im se dodjeljuju zahvalnice.
Ni jedno ni drugo nije normalno.
Ja ne mogu dokučiti kako je i kako uopće pala na pamet ta suluda ideja da sazove medije i prve zaražene u Zenici, kako bi im se uručile ni manje ni više već zahvalnice.
Ne bi čudilo kad bi sutra zubar bude dijelio zahvalnice pacijentima koji imaju upalu desni ili recimo ortoped onima sa ravnim tabanima ,oftalmolog bi dijelio zahvalnice kod pojave mrene..itd.
“Alisa u zemlji čudesa” bi tek ovdje na ovom tlu shvatila što su “čuda”.
I za kraj jedna stara narodna izreka :
“Džaba ti sve, ako pamet ode…”
Sudeći po svemu,zasigurno je mnogima “otišla u nepovrat”, čekamo da im se službeno udijele zahvalnice :
Zahvalnice za ludilo!
