Ovih dana je službeno je proglašen kraj prirodne nesreće.
S toga ću se kratko osvrnuti na protekli period.
Nekad prije bi susjedi uz pozdrav jutrom pitali jedni druge “jeste se naspavali”.
Moje pitanje u ovim trenutcima glasi “jeste li se probudili”?
Ne misleće pri tom na fizičko buđenje iz sna već na “buđenje iz noćne more”.
Zapravo jeste li svjesni svoje nesvijesti?
Dok ste prestrašeno govorili “svima na je isto” i čekali presicu stožera ” ko ozeblo sunce”, vjerujući u svaku riječ zbog koje ste osjećali sve dublji strah.
Zabarikadirani u svoja četiri zida, opskrbljeni dezinfekcijskim sredstvima i maskama.
Ne samo da ste izbjegavali nepoznate ljude, već i svoje najbliže članove obitelji.
Upijali ste poput spužve svaku zapovijed stožera, vjerujući da sve čine kako bi “spasili narod”.
Roditelji su cviljeli za djecom,unučadi.
Neke su dijelile tek par ulica, ali nisu se smjeli vidjeti.
Neke su dijelili tisuće kilometara, ali i za njih je vrijedilo isto pravilo o zabrani.
Ljudi su umirali, ali im nije dopušten dostojanstven ispraćaj.
Zabrana je bila za obitelj, prijatelje, pa čak i za cvijeće.
Danima djeca sunca nisu viđala.
Nije se smjelo iz županije u županiju, iz grada u gradm uveden je policijski sat.
Ljudi su se kažnjavali za sve živo.
“Tjerali su “vas da prijavljujete sve i svakoga jer su oni opasnost po živote.
Zabranom kretanja je onemogućen rad, samim tim i ugrožena egzistencija.
Uslijedili su otkazi radnicima.
Pa sve moguće zabrane, uključujući i dostojanstvenu proslavu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa.
Oni koji su izdavali zapovijedi, nisu imali tih problema i mogli su se kretati kud god požele, kad god požele i s kim god požele.
Ne samo da su im tekle redovne plaće već su imali dodatnu zaradu zbog pojavljivanja na pressicama i općenito u toj kriznoj situaciji.
Oni su bili potpuno imuni na virus, ali ne i na virusnu zaradu.
Uglavnom ljudi su slijedili su upute i prali ruke.
Dok ste vi prali ruke strahujući od korone, oni su prali milijune , i sada “peru ruke ” ali od odgovornosti.
I naravno kada ste pomislili da će odgovarati za svoja (ne)djela, oni se pozovu na nacionalni interes.
I gle čuda, imaju podršku od određenog broja ljudi.
To je ona vrsta ljudi koju možeš udarati “po džepu i po glavi”, a oni će ti za to udijeliti pljesak.
Sve dok se ljudi zaista “ne probude” i ne shvate da je kriminal – kriminal, uzalud im službeni prestanak nesreće jer će i dalje biti nesretni i manipulirani.
Kriminal nema nacionalno obilježje.
I ne tješite se.
Nikada nije isto svima – niti će biti!
Na tuđoj muci su se uvijek stvarali novi tajkuni/profiteri, tzv.moderna “elita” koji su iskoristili vaše povjerenje, a prije svega vaše neznanje i strah.
To nije njihova sposobnost,a još manje briga za nacionalni interes.
To je kazneno djelo!!!
