Pitaju me, odakle djevojka
zar ne vidiš brate da sam Hercegovka
Kršna, vitka k’o jela zelena
čista srca i kamenih gena
Kad to izgovorim – srce se uzbudi
da rođena sam tamo, gdje čestiti su ljudi
Božja ruka, svuda me vodila
al’ uvijek sam se svome kamenu vratila
Rosa ‘mila jutrom, moje sneno lice
a u kosi vjetar s Bila i Čvrsnice
Koliko god po svijetu bilo bogato i lijepo
u srcu je samo – jedno mjesto sveto
Na kamenu je ljepše već na mekoj svili
znaju to svi što su
Neretvom se rashladili, Radobolju pili
Hercegovka sam, time se ponosim
svoj kamen i krš, ja u duši nosim
Hercegovka sam, ljubim svoje boje
tuđe mi ne treba, ali ne dam svoje
Hercegovka sam, to ću uvijek biti
morala sam otići, al’ ću se vratiti
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in