Jedan moj citat glasi ovako :
“Ako se nekada dogodi,pa poželite izdati onoga tko vam je bezuvjetno vjerovao radije ga ubijte.
Manje će ga boljeti”
Svatko onaj tko je bio izdan na bilo koji način složit će se s napisanim.
Izdaje mogu biti na razne načine i od različitih osoba.
Poput partnera, prijatelja, obitelji…
Danas se mnogi suočavaju i s izdajom od pojedinih koji su na vlasti.
Izdaju svoj narod i svoju domovinu.
Ne postoje izdaje koje bole manje ili više, ali svakako postoje one koje nose sa sobom dugoročne i nesagledive posljedice.
Izdajnici su svakom pogledu, i iz bilo koje kategorije, spadaju u najgoru vrstu ljudi.
Izdajice su podjednako i najveće kukavice.
A kud će gora osobina od kukavičluka duše.
Sve što rade, isključivo je iz osobne koristi i bez grižnje savjesti.
Ono za čim nečije nevine suze teku.
Izdajice su ona vrsta koju nazivamo
“dno dna”.
Oni koji svoj “uspjeh” grade na lažima, pohlepi, sebičnosti, mržnji i osveti.
Zapravo na svemu onom što u zdravom i ne zatrovanom čovjeku izaziva gađenje.
Najčešće su izdajici bliske osobe, što nosi dodatnu težinu.
Osobe bez trunke ljudskosti u sebi.
Jer kako drugačije okarakterizirati osobu koja je smišljeno i svjesno izigrala nečije duboko povjerenje i nečija očekivanja.
Te i takve ljude baš nitko ne voli.
Na kraju počinju mrziti i sami sebe.
Kroz povijest izdaja je smatrana jednim od najgorih činova koje osoba može učiniti za grupu kojoj pripada (državu, narod, pleme, vojsku itd.) i uglavnom se oštro kažnjavala.
Danas se nažalost izdaja ne kažnjava.
Kako god jedno je sigurno:
“Onog kog ste izdali – ujedno ste ga i ubili.
Ili bar dio njega- ovisno koliko vam je vjerovao”
