Daniela Škegro: Kiša će sakriti vaše tragove

“Varao sam te i onda kad si mi vjerovala i onda kad si sumnjala i onda kad si znala.
Mislio sam da će tvoja ljubav vječno trajati.
Bila je luda, postojana, stvarna i jaka.
Smatrao sam da se podrazumijeva da mi je daješ kad poželim i koliko poželim.
Bilo mi je i normalno da je gazim kad imam nešto zanimljivije.
Vjerovao sam da mogu više i bolje već što si ti.
Da zaslužujem nešto značajnije od tebe.
Često bih te smatrao nedoraslom, djetinjastom i naivnom jer samo budala može pružati toliku i takvu ljubav,a da ju ne dobiva za uzvrat.
Bila si mi igra u kojoj sam uvijek pobjeđivao.
Igračka kojoj bih se vraćao kad su me drugi trenirali poput igrače.
Uvijek si bila bezuvjetno uz mene prva u mojoj boli,a meni zadnja kad mi je dobro.
Borila si se za nas,a ja nas nikada nisam zamišljao nas.
Nisam ti brisao suze ,ali sam ti redovno natapao lice njima.
Želio sam da očvrsneš i da shvatiš da je ovo svijet u kojemu nema ljubavi.
Svijet u kojemu se ne vrijedi boriti za ljubav.
Nijemo sam promatrao tvoju patnju ,ali nikada nisam ni pomislio da zauvijek odem od tebe.
Trebala si mi.
Najviše u trenucima kad nisam nikomu drugom trebao,a ni dobro došao.
Tad si mi bila dobra i potrebna.
Već s novim izazovom bivala si nebitna.
Nebitna kao i tvoje poruke obrazloženja koje su me nervirale i na koje se često nisam trudio ni da odgovorim.
Shvatio sam da praštaš i nije bilo potrebe čak niti da se trudim bar ponekad da ne pogriješim i da te ne uvrijedim.
Voljela si snažno i iskreno, pa nije bilo potrebe da ti ljubav uzvraćam i pokazujem.
Čekala si,pa nije bilo potrebe da budeš prioritet.
Kod drugih sam čekao red i borio se za njihovu mrvu vremena.
Kod tebe sam bio prioritet i sve drugo ti je bilo nevažno spram tog .
Tebi su mnogi željeli,a ti si željela samo mene.
Zapravo,bila si jedino na čemu su mi zavidjeli i svi osim mene su vidjeli ono što ja nisam vidio.
Bolje rečeno što nisam želio vidjeti.
Bila si jedina istina u mom lažnom životu.
Ponekad bih se zapitao od kud si crpila toliku ljubav, strast i čežnju za mene koji to nisam zaslužio.
Bila si jedina iskra topline iz srca koju sam uporno gasio.
Ništa me nije moglo promijeniti, a nisam se ni trudio biti drugačiji.
Uživio sam se u tu ulogu.
Ti si bila ista.
Samo su se na licu smjenjivali osmijeh i suze.
Ti rijetki trenuci osmijeha kada bih bio kraj tebe.
To nisi mogla,a nisi se ni trudila sakriti.
I sve je postalo rutina.
Nisam te čuo kad si zvala.
Nisam dolazio kad si me trebala.
Nisam grlio kad je bilo potrebno.
Onda si postala tiša.
Nisi se više javljala,nisi više bila ni ljuta,ni tužna….
Pustio sam to kao predah jer vjerovao sam da će uvijek biti isto kad to poželim.
Danas te sretoh u prolazu.
Pred mojim očima neočekivan prizor.
Smiješila si onako iz srca, kako samo ti znaš.
Iz tvojih očiju su sijevale iskre ljubavi.
Kiša ti je umjesto suza kvasila obraze,a on ih je kupio usnama.
Danas sam shvatio tri važne stvari :
-da sam te izgubio
-da si mi prvi put iskreno nedostajala,kao ja tebi sve ove godine
-da ljubav postoji
Kiša će sakriti vaše tragove…valjda ”
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in