Kćerka : Mama, mama, evo konačno lijepo vrijeme moći ćemo u Makarsku Jupiiii.
Izvadi molim te peraje i maskice, meni i seki da možemo roniti. One maskice naše za roniti, ne ove ružne.
Mama: Ana dušo, nećemo ići u Makarsku na kupanje.
Kćerka: Zašto mamice, pa obećala si nam da ćemo ići kad bude toplo i da će nam to dobro doći nakon što smo skoro tri mjeseca bili zatvoreni i nismo smjeli iz kuće zbog dosadne korone.
Mama: Znam srce da sam vam obećala, ali eto ipak nećemo moći iz drugih razloga.
Kćerka: Mamice molim teeeee, nema razloga drugih jer ti radiš sve da ja i seka budemo zadovoljne i sretne. A nama je sreća u našu Hrvatskuuuu na more.
Mama: Ana,dušo mamina, ne možemo u Makarsku jer su na dnevniku rekli da “istočni susjedi” ne mogu ulaziti u Hrvatsku.
Kćerka: Bože mama kako si postala smiješna žena. Baš si me nasmijala. Ovo ću seki reći. Nismo mi mama “istočni susjedi” već Hrvati iz Hercegovine.
Ajde sjeti se kako uvijek navijamo za našu Hrvatsku jer ima i naši iz Hercegovine koji igraju za našu Hrvatsku. Pa mama i u svim sportovima su Hrvati iz Hercegovine pobjednici i onda na tv-i kaže naši su pobijedili. Ti si se nešto zbunila. Odoh odmah seki reći kako si me nasmijala s tim da smo mi “istočni susjedi”. I mi nemamo koronu jer smo se testirali.
Mama: Ana sjedi molim te. Ne možemo ići u Hrvatsku ,pa čak i sa negativnim testom. Barba Božinović i barba Beroš su izdali takve zapovijedi. A zlato moje zapovijed se treba poštovati.
Kćerka(kroz suze): Mama nismo mi nikakvi “istočni susjedi”. Ujko je branio Hrvatsku i sada nema noge. Uvijek mi kaže: “Ane to je naša domovina i ne daj da ti itko govori drugačije jer su to onda neprijatelji, a ne prijatelji Hrvatskog naroda” Mama odoh pitat ujke što on kaže na to.
Kćerka Ana: Ujko mama kaže da nas sad zovu “istočni susjedi” i da ne možemo na more. Ajde joj reci ti da idemo, kao što si vazda govorio kad su nas zvali da idemo u Španjolsku i Grčku, a ti nikad nisi dao već si govorio- pored naše Hrvatske nigdje ne treba ići i da je bolje da novci ostanu u Hrvatskoj. Ujko, ja mislim da su to neke zločeste barbe što nam ne daju u našu Hrvatsku koju volimo.
Ujko Jure: Anči zlato ujnino, znaš da ujko ne voli pričati o tužnim temama i proći će i ovo brzo. Nemoj da zbog zločestih barbi ne voliš našu Hrvatsku.
Kćerka Ana: Ujko, ja opet ništa ne razumijem, kako smo mi susjedi ako smo cijeli život Hrvati. Dobro,neću te više zamarati i onda barem ti otiđi umjesto mene, mame i seke i pošalji nam slike jer svaki dan gledam kako je Makarska prazna na slikama, a vazda je bila puna ljudi. Tebe će ujko pustiti jer ti nisi “istočni susjed”, već si bio dragovoljac domovinskog rata u kojemu si nogu izgubio braneći našu Hrvatsku.
Ujko Jure: Zlato ujkino, ni ujko sad ne može u Makarsku jer bi morao u samoizolaciju, a onda ti ne bih mogao slikati lijepe plaže.
Kćerka Ana: Ujko, pa onda nije ništa istina što nas učite cijeli život jer izgleda da je ljubav samo s jedne strane granice koja prelazi sve granice.
