Kroz naše živote prolaze mnogi ljudi, bilo da je riječ o poslovnom ili privatnom životu.
Svatko od njih ostavlja na određeni način trag i “pečat” – spram veličinom osjećaja koje su pobudili u nama i koje smo gajili prema njima.
Značaj tomu daje i situacija u kojoj smo tada bili.
Nekako se uvijek više “vežemo” za osobe koje su s nama bile u trenucima nekih određenih životnih tegoba.
Oni koji su u tim momentima bili uz nas na bilo koji način i pružili potporu.
Isto tako postoje osobe koje su nama jako značajne i za koje smo bili spremni učiniti puno toga ,pa ponekad i na svoju štetu.
Vjerovali smo negdje u dubini duše da će baš te osobe biti prve na koje ćemo se moći osloniti u nekoj potrebi.
Kad kažem potrebi, tad se to može odnositi i na jedan posve običan razgovor koji je datog trenutka prijeko potreban da bi se “duša olakšala”.
Naravno,to uključuje i druge potrebe koje u određenim životnim situacijama stvaraju tegobu i tjeskobu.
Međutim,doživjeli smo razočaranje kad te osobe nisu bile tad uz nas jer “nisu imale vremena”.
To izaziva dodatno razočaranje, gubitak povjerenja, pa čak ponekad čovjek dolazi do faze da počne sebe preispitivati i osjećati se bezvrijedno.
Postaje napušten, odbačen i osjeća se nebitan u očima onih koji su njemu bili jako važni.
Ranjiv je i potišten.
Bezvoljnost, tuga i veoma često tjeskobno stanje je upravo ono u što čovjek zapada nakon svih tih životnih situacija.
Osjeća se sam i nemoćan, podložan svakoj vrsti pada.
Nedostaje mu ohrabrenje i poticaj da krene naprijed,ne osvrćući se unatrag živeći u prošlosti.
U tim i takvim situacijama ljudi zapadajući u krize okrećući se raznim porocima.
Tada je posve jasno da se krenulo pogrešnim putem i ka dnu.
Tek tada nema nikog.
Lutanje po mračnom tunelu bez nade.
Zbog tih,takvih i sličnih situacija je prijeko potrebno znati da postoji samo jedna jedina osoba u koju se uvijek možete pouzdati, a to je Bog.
Onaj koji nikada ne ostavlja,koji ne izdaje i na kojeg se možete osloniti u svim životnim situacijama.
Onaj koji izbavlja od svakoga zla i svakoga poroka.
Potrebno je samo VJEROVATI U NJEGA.
Predati Mu sve svoje brige i poteškoće vjerujući da će iznaći pravi način kako da izbaći iz njih i kako da oslobodi iz ralja svakog zla.
Ta Bogu ništa nije nemoguće.
S toga uvijek valja imati na umu da se nikada posve ne možemo oslanjati na čovjeka s potpunim povjerenjem jer je čovjek poput zida sklon padu i urušavanju.
Sklon je izdaji i prevari, pa vrlo često i obmani da bi pridobio nečije povjerenje s ciljem da odnemogne i oteža.
To nas ne treba plašiti, ako smo se pouzdali u Boga i u Njemu pronašli svu snagu koja je potrebita za savladavanje teškoća.
I ono najbitnije, Bog neće kao ljudi birati i u svoje društvo puštati one koji su boljeg društvenog statusa, većeg materijalnog bogatstva ili pak ljepši.
Njemu su svi potpuno jednaki i podjednako dragi i važni.
Pa zar treba više razloga da bi smo shvatili da se uvijek imamo u kog pouzdati, na koga osloniti i tko će prihvatiti našu ispruženi ruku.
Ljudima pomozi, ljude voli, ali samo Bogu u cijelosti vjeruj i Njemu moli.
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
