Nema dana da čovjek ne može nešto reći ili napisati o ljepotama Hercegovine i njezina naroda.
O škrtom, a bogatom kršu i kamenu iz kojeg niče i rađa se.
O suncu koje grije takvom ljepotom kao nigdje drugdje.
O težini života s kojima se susreću stoljećima ljudi na ovom tlu.
Poseban je to narod.
Posebni ljudi.
Mnogi će reći da su svi krajevi drugačiji, pa time je i njihov narod po nečemu poseban.
To jeste djelomično istina, ali ipak Hercegovci su posebni i posebniji od svih drugih.
Toliki ponos je naprosto nemoguće usporediti s drugima.
Ponosni na svoj krš, kamen, lozu, šipak, draču, kupinu, raštike, kadulje…
Ma na sve što potiče, rađa se i raste pod ovim parčetom neba.
Ponosni i na žuljevima obilježene ruke i na mukom proliven znoj.
Ponosni i na bijele čarape i rubce.
Dakako da su zbog tog i mnogo čega još bili vrlo često kritizirani,ali to ni u kom slučaju nije ih slomilo ni pokolebalo.
Tad Hercegovci postaju prkosni i žestoki.
Pravedni i svoji!
Ne daju se oni nikom prisvojiti.
Postoje i opstaju prkoseći svemu i nikada ne povijajući glavu jer časno vole i brane svoje.
Hercegovačka ljubav prema svom kraju je svojevrstan fenomen ,a koji ujedno može poslužiti kao simbol ljubavi.
Uvijek lomljeni nikad slomljeni.
Ne daju se!
Snagu crpe Gore,u vjeri!
A,ljude s tolikom vjerom je nemoguće slomiti.
Svoje križeve na plećima nose časno!
Dolaskom u Hercegovinu i živeći u njoj ne postaješ “pravi” Hercegovac , kao što živeći u Bavarskoj ne postaješ Bavarac bez obzira koliko godina proveo boraveći na tom tlu.
Isto tako odlaskom “pravih” Hercegovaca iz Hercegovine oni nikad ne prestaju biti Hercegovci, ma gdje god na kugli zemaljskoj živjeli.
Gostoljubivi, srdačni, pravedni, samo su neki od njihovih obilježja.
Bilo gdje da žive u svijetu Hercegovci će srdačno pružiti ruku svakom čovjeku, a svog prigrliti jer ih veže taj kameni gen.
Kad te Hercegovac ponudi rakijom i ako ti se kojim slučajem ne svidi možeš reći -“nije dobra ova rakija”,ali ni slučajno nemoj reći – “ne valja ti ova Hercegovačka rakija”
To ti Hercegovac ne oprašta.
Možeš sve, ali ne diraj Hercegovinu.
Ako se zadesiš u ljetno vrijeme u Hercegovini, možeš se žaliti na vrućinu, ali nikako ne spominji uz to kao nepovoljna klima u Hercegovini.
Hercegovac će ti to zamjeriti. Možeš sve, ali ne diraj Hercegovinu.
Kad prepričavaš neki događaj i spominješ nekog tko ti nije drag, a potiče iz ovih krajeva, oslovi ga samo imenom.
Spomeneš li uz ime i Hercegovac tad znaj da ti Hercegovac to neće oprostiti.
Možeš sve, ali ne diraj Hercegovinu.
Još mnogo bi se primjera moglo navesti koji bi poslužili kao kakvo narodno uputstvo kad razgovaraš s Hercegovcem bez obzira da li na tlu Hercegovine ili bilo gdje na svijetu.
Pravilo je samo jedno i tad sigurno nećeš pogriješiti.
Hercegovina se ne smije nikada pominjati u negativnom kontekstu.
Možeš sve ali ne diraj Hercegovinu.
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
