Od 1800 i neke moj prapradjed dođe u općinu Mostar iz susjedne županije. Valjda je to dovoljno godina i ” krvnih zrnaca” da se mogu zvati Mostarkom i Hrvaticom.
S toga si dajem puno pravo prvenstveno reagirati kao žena, kao MOSTARKA i kao čovjek koji se zgraža na svaki oblik nasilja i omalovažavanja bilo koje vrste.
NIJEDNA STRANKA/PARTIJA od pradjedova vremena do danas NIJE NAM DALA NIŠTA (ni stanove,ni poslove), pa s toga moj osvrt nema konotacije te vrste.
Ali svakako je pobudio u meni onaj inat Hercegovački, pa ću s toga u znak podrške za ovu djevojku koja je javno ponižena, a nit’ je znam ,nit’ poznam. Podrške mom narodu koji se uporno ponižava, a pri tomu nikoga ne vrijeđajući.
Blago rečeno, zgrožena sam izjavom (čitaj uvredom) “muškarca” MOSTARCA Sergeja prema djevojci kojoj može sigurno biti otac.
Da se razumijemo ja nisam ničiji “branitelj”, ali svakako mi je dužnost reagirati na ovaj u najmanju ruku sramotan čin.
S druge strane on je kao jedan političar i dramski umjetnik dokazao zbog čega se ljudi zgražaju na spomen politike jer očito neki ne mogu da u nju ne unose dramu kako bi ostvarili zamišljene ciljeve . No nikako ne na umjetnički način već poput zadnjeg papčine i beskičmenjaka.
NIKOG NE MRZIM JER ME NISU TOMU UČILI.
Ne gledam ljude na način poput Sergeja i ostalih koji su zadojeni mržnjom, te u tom slučaju mogu i znaju SAMO isijavati mržnju.
Ali kako god da se okrene onaj koji ponižava biva ponižen.
K tomu da Sergej i slični njemu imaju išta dobro i ljudsko – tako bi i nastupali, jer svatko “časti s onim čim je odgojen i što nosi u duši”.
Ako se pitamo kad će nam biti bolje.
što se tiče ove krize i svih drugih u najavi,
Onda kad budemo bolji ljudi.
Neovisno kako se zvali i prezivali.
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
