Obožavam vjetar, naročito buru.
S toga je jutrošnje burovito jutro bar malo rastjeralo “težinu u zraku”, ali ipak nije vijesti koje su jutros osvanule na društvenim mrežama.
Prva vijest se odnosila na gomile smeća koje su se iz Italije”nepoznatim putem” našle na dvije lokacije u BiH.
Neobjašnjivo je da se toliki teret “neopaženo” kreće kroz bar 3 države, a još čudnije da se ne evidentira njegov ulaz i deponiranje.
Naročito je to neobjašnjivo u doba korone kad “ni ptica slobodno i bez evidentiranja ne može ući i izići iz bilo koje zemlje”.
Jedni pak govore da je misteriozni otpad tekstil, dok drugi sumnjaju u medicinski otpad što svakako nosi sa sobom nesagledive posljedice.
Postoje tvrdnje da je ranije na mjestima gdje se istovarao takav “misteriozni otpad” bio povećan broj djece koja se rađaju s malformacijama, zatrovana je voda, zemlja, zrak, hrana koju se uzgaja na tom području.
Dalje ne trebam pojašnjavati.
Uvjeravamo se da su mogli “neopaženo ući kamioni s misterioznim otpadom: da ih čak ni inspekcija nije zamijetila,ali je itekako bila ažurna i zamijetila sve nepravilnosti.
Izvršeno je 3.725 inspekcijskih nadzora na području cijele Federacije BiH.
Tom prilikom su donesena 252 rješenja o otklanjanju nedostataka što podrazumijeva preko 1.000 pojedinačno naloženih mjera prilikom vršenja inspekcijskih nadzora, devet zabrana rada i 24 upozorenja te 80 prekršajnih naloga s financijskim efektom u iznosu od 152.000 KM.
Dalo bi se zaključiti
“Što ne uništi korona kriza – učinit će netko drugi”.
Pored te dvije vijesti,”pade mi šećer” i odlučim se zasladiti lubenicom.
Već nakon prvog zagriza umjesto sladora, osjećam glotnost i odustajem od ideje za lubenicom.
U tom momentu mi ” iskače” vijest o propadanju lubenice u neretvanskoj dolini.
Poznato je da je to lubenica izuzetne kvalitete i odličnog okusa,ali su se naši trgovački lanci odlučili namiriti s onom iz Albanije i Crne Gore koja je jeftinija,ali i puno nekvalitetnija.
Zaključak “uništavajmo domaće”.
U trenutku pomislim da ne bi bilo loše otići bar dan – dva na more ,kad nova objava u kojom obavještavaju “istočne susjede”(građane BIH),kako je Odluka o ponovnom zatvaranju granica na stolu i da se situacija prati.
Zaključujem da od mora nema ništa za sada i zamolim kćer da mi malo “doćera” sliku…
Ponovno mi “pada šećer”,ali tog trena mi šalje prijateljica poruku da je danas Svjetski dan čokolade.
Dohvaćam prvu čokoladu i uživam u okusu…
Ne mogu uticati na misteriozni otpad, na uvoz lubenica,na otvaranje/zatvaranje granica…ali mogu na unos viška kalorija.
Ipak , nije sve zabranjeno…
