Većina nas je u životu bar jedanput, poneki i više puta izgovorila onu uzrečicu “nisam više pametan”
To su oni momenti naših borbi, svladavanja raznih tegoba iz kojih smo tražili izlaze, a svaki pokušaj se činio bezuspješnim.
Za one nama u datim trenutku bliske osobe u koje smo polagali nadu da će nam prvi pripomoći, a oni prvi “nestadoše jer nemaju vremena…”
Tako shvatismo da pomisao kako bi nam čovjek mogao biti siguran oslonac, priredila nam je tek još jedno razočaranje.
Zadnjih mjesec – dva,nitko od nas nije ravnodušan na situaciju koja nas je zadesila.
Opet se susrećemo s našim borbama, pitanjima i strahovima.
Otežavajuća okolnost je što se ovaj put ne možemo bar mnogi od nas obiteljski sastati i onda koliko toliko bude lakše.
Opet se nameće ona uzrečica “nisam više pametan” jer narod ne zna što više da misli, komE da vjeruje i za što da se opredijeli i uzme kao izvor istine.
To ni ne čudi kada nam u jeku pandemije, stručnjaci serviraju potpuno suprotna uvjeravanja i mišljenja.
Ponavljam – stručnjaci jer to nisu prognoze i mišljenja “Babe Vange” ili sličnih.
Svi oni su istaknuti i vrlo priznati i kao predavači na svjetskim Sveleučilištima.
Zaposleni u prestižnim svjetskim institutima.
Tolika suprotnost u iskazima u najmanju ruku zbunjuje.
No ipak se da zaključiti jedno, a to je da govore onako kako odgovara onomu tko ih financira.
To nama ljudima koji se koliko toliko uzdamo u struku i nije neka utjeha.
Opet čovjek kaže “nisam više pametan”, ali ovaj puAt “sam sebi u bradu” jer nemaš mogućnost sjesti i uz kavu ili piće o tom s nekim ljudski prozboriti.
Da ne pominjem razno razne mjere od kojih je jedna od njih danas poništena na Ustavnom sudu FBIH jer je kršila ljudska prava.
Koliko je ljudima utjeha ta odredba nakon više od mjesec i nešto dana provedenih u kućnom zatočeništvu – teško je opisati.
Većina od vas je upratila da se u zadnjih par dana u BiH dogodilo par samoubojstava.
Previše za 3 – 5 dana!
Jutros na sreću nije uspjelo samoubojstvo žene jer ju je policajac brzom intervencijom spasio.
Bilo je tu još nekih blažih i težih situacija koje nam govore o izuzetno teškom psihičkom stanju ljudi.
Ako k tomu dodamo i ugroženu egzistenciju jer je samo za vrijeme pandemije cca.15.000 građana dobilo otkaze.
Na tu brojku dodajmo i one koji su i prije pandemije živjeli u izuzetno teškim uvjetima- dolazimo do spoznaje da je stanje alarmantno.
Dosta njih je, što bi se narodski reklo ” provlačilo se ispod kapi” i snalazilo kako je znalo i umjelo, ali u ova situacija im to ne dopušta i brojka socijalno ugroženih je zaista dramatična.
Sad će se glasnije no ikad čuti ” nisam više pametan”, u pokušaju pronalaska “formule za preživljavanje” ili bolje rečeno “formula za opstanak”.
Kako nam je živa i zdrava glava, preduvjet za sve ostalo to prije svega želim svima.
Ponavljajući svoj slogan “ostani normalan”!
No kako se uvijek i iza najveće oluje pojavi sunce – vjerujmo da će se to sunce i nama ponovno pojaviti.
A dok smo još u ovim “olujnim vremenima” valja nam svima nama imati čvrst oslonac i nešto nadnaravno a opet tako stvarno i tako učinkovito.
Nešto što će nam sigurno pripomoći, zapravo meni je pomoglo, a o čemu se točno radi – pisat ću sBp sutra, pod naslovom “Čuda zbog kojih sam ostala normalna i pobijedila strah u vladavini straha”
