Daniela Škegro: Svatko ima svoj grad ljubavi!

9.dio – priče s putovanja

Slijetanjem u zračnu luku Zagreb sam se pozdravila sa svećenikom i još jednom mu zahvalila na podsjećanju koliko je zaista jaka moć vjere.

U zračnoj luci sam provela još par sati čekajući nastavak leta za Paris.

Kako je strah popustio u nastavku leta sam se prisjetila jednog godišnjeg odmora u Francuskoj prije više od 25 godina.
Putovali smo noću iz Njemačke autom prema Nici.
Kako u to vrijeme nismo imali navigaciju u autu nekom neoprežnošću smo skrenuli s puta i vozili doslovno po blagom makadamu skoro sat vremena. To je bilo iznenađenje jer sam smatrala da u Francuskoj ne postoje takve ceste.
Na kraju smo ipak sretno stigli u hotel, ali smo i tu bili iznenađeni jer nitko od osoblja nije znao (a kasnije sam saznala da ne žele) pričati njemačkim jezikom.

Čudno je da sam ja u školi učila Francuski,ali tog momenta se doslovno nisam mogla sjetiti nijedne riječi.
S obzirom da mi je u Novoj Gimnaziji Nikica Soldo bila profesirica ,vjerujem da bi se i ona šokirala tim stanjem jer je bila jedna od najstrožih profesirica tijekom školovanja.

Sljedećih dana smo posjetili Cannes i mjesto gdje se održava čuveni filmski festival. Na moje veliko iznenađenje u Cannes-u sam vidjela jako puno smeća po gradu.
Taj prizor nije samo po samom gradu već i na dosta prilaza tako posjećenim gradovima poput Nice, Cannes,a naročito na putu prema Monte Carlu. Kako su francuzi izumili parfem, govori se da je bilo baš zbog toga što su se rijeđe kupali i samo su se mirisali.

U samom Cannes-u sam također doživjela neprijatnost tražeći u kiosk/trgovina razglednicu sa markicom za Hrvatsku.
Doslovno sam otjerana iz trgovine.

Pored svog blještavila kojeg doista ima na Azurnoj obali, ipak postoje i te stvari za koje nisam mogla pretpostaviti da ću ih tu zateći.

Za mene su bili neobični i veliki valovi koji su konstantno prisutni i jako sitni pjeskak na plaži kog se bilo najteže osloboditi po povratku u hotelsku sobu.

Iz misli me prenulo najavljivanje slijetanja u Paris.

U mnoge znamenitisti koje se vežu za Paris za kojeg kažu da je grad ljubavi, najpoznatiji je svakako Ajfelov toranj.
Ispod njega kažu da je najromantičniji poljubac i vrlo omiljeno mjesto za prosidbe.
Koliku vrijednost riječi “volim te” nose u ovom gradu,najbolje govori spomenik posvećen ljubavi ” Le mur des je t’aime”,
smješten u središtu Abbesses vrta u Montmartreu.
Čarobne riječi izjavljivanja ljubavi na ovom zidu, ispisane su 311 puta puta na 250 različitih jezika.

Što se mene tiče,nisam ranijih posjeta osjetila u Parisu tu moć romatike grada ljubavi. Ništa me nije posebno “dotaklo”.

Na mojoj ljestvici kao podsjetnik, prvo mjesto zauzima -jedna zima,tiha glazba uz plamen svijeće,gutljaj vina… kraj Jaruna…..
Svatko ima “svoj grad ljubavi”!

Iz romantičnih misli me u stvarnost vrati moja Andrijana prijateljica iz djetinjstva koja je srčano,iskrena osmijeha i raširenih ruku trčkarala u susret baš kakve i jesu ponosne Hercegovke.

Nestavit će se….