Smjestio se u kotlini u srcu Hercegovine.
Venama mu teče zelenooka ljepotica Neretva.
Stražu čuvaju planine i brda koja ga okružuju.
Mnogi znani i neznani umjetnici ga opisaše,opjevaše i naslikaše.
Nikog ne ostavi ravnodušnim.
Prkosi svemu,a ponajviše pustoši.
Odoše mu “djeca” sa njegovih obala.
Čujem ga noću kako uzdiše za njihovim koracima i smijehom.
Boji se i on samoće.
Na njega će i kazati svašta,ali opet mu se vraćaju,a on ih prigrli.
Počasti ih beharom, trešnjama, smokvama, šipcima.
A najviše suncem koje se čini mi se rodilo ovdje.
Takav ti je Mostar…
Daniela Škegro
- Oglas -
