Veoma je bitno da prihvatimo nepobitnu činjenicu u dubini svoje duše, srca i uma ,kako nam ljudi ne mogu dati ono što nemaju u sebi bez obzira kako se mi prema njima ophodili.
Kada zbilja postanemo svjesni toga više se nas nitko neće moći naljutiti .
Zapravo, većinu onih na koje smo bili ljuti zbog njihovih postupaka počet ćemo duboko žaliti.
Navest ću dva konkretna primjera:
1.Ljudski nos može osjetiti više od milijardu različitih mirisa.
Među najsmrdljivije životinje na svijetu spada – smrdljiva ptica (Opisthocomushoazinn) koja nastanjuje deltu Amazone u Brazilu.
Prema riječima lokalnog stanovništva ta ptica toliko smrdi da ju love samo u krajnjoj nuždi i opasnosti da umru od gladi.
Što god da učinili i kako god da postupali s njom ona će širiti nepodnošljiv smrad.
I kao takva je prihvaćena da postoji, ali nitko ju ne želi u svojoj blizini. Moramo prihvatiti da postoje takvi ljudi (misleći na onaj “unutarnji smrad koji šire”)i što god da učinili oni se neće promijeniti.
2.Kada uzmemo grozd grožđa i pokušamo iz bobaiscijediti sok,poteći će grožđani sok.
Koliko god mi okretali, vrtjelii, cijedili,g ladili, mazili..nemoguće je da poteče tekuće zlato.
To isto vrijedi i za ljude. Oni ne mogu dati ono što nemaju u sebi.
Meni je trebalo previše godina da shvatim tu nepobitnu činjenicu.
Sada znam da koliku god dobrotu i ljubav nekom poklanjali – nemoguće je da nam uzvrate, ako to ne nose u sebi.
Onda se okrenem unatrag i sa smiješkom se prisjetim svih bespotrebnih ljutnji, a potrebno je bilo samo udaljiti se i žaliti ih i biti sretan što nisi kao oni.
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
