Danijela Memić iz Sanskog Mosta pokazala je da ima veliko srce i da gaji ogromnu ljubav prema životinjama.
Ona pruža spas napuštenim psima, onima koje su drugi odbacili. I sama je udomila tri mačke i četiri psa, a kaže da ni sama ne zna koliko dugo će još imati snage da se bori s problemom za koji nitko nema sluha.
Jedva preživjela
Ova nesebična žena sada surađuje s njemačkom organizacijom koja od nje uzima pse na udomljavanje, a ističe da je od početka pandemije koronavirusa pa dosad zahvaljujući njoj udomljeno više od 500 pasa.
Oduvijek je voljela životinje, međutim, Danijelina misija spašavanja počela je prije sedam-osam godina, kada joj se razboljela kćerka.
– Da, sve je počelo nakon što je moja kćerka jedva preživjela. Operirala je kičmu u Tuzli, a 15 dana nakon izlaska iz bolnice imala je infarkt i plućnu emboliju, zbog čega je završila u Kantonalnoj bolnici u Bihaću – započela je Danijela svoju priču za “Avaz“.
Navodi da je, u svemu tome, smiraj pronašla u pomaganju životinjama, a kasnije i snagu. Dok je njena kćerka Maja bila u bolnici, kako kaže, svakodnevno su putovali kako bi bili uz nju, a usput bi, prelazeći tolike kilometre, hranili napuštene životinje koje su sretali.
Od tada do danas, Danijela je s ulice spasila i udomila na tisuće pasa. Od cjepljenja, čipovanja, pa do pronalaska trajnog doma. I to je postala njena svakodnevica.
– Hranim ih kad god imam hrane, mada često na Facebooku molim za pomoć, ali to je začarani krug iz kojeg je jako teško izaći. Ostalo je dosta neuhvatljivih pasa. Recimo, neki dan smo konačno našli i uhvatili dva psa koja su nam izmicala posljednje četiri godine. Donosim ih i sebi, ali je sve to teško izvodljivo jer živim u stanu, pa uvjeti nisu idealni – kazala je Memić.
Ima nade
Više puta je sama snosila sve troškove zahvata, hrane i lijekova, međutim, kaže da ne žali ni za jednom markom.
– Nema niko sluha za to, posebno u ovom gradu. Svi obećavaju, ali nitko ne nudi rješenja. Na deponiji imamo bezbroj strelisanih pasa za koje se brine jedna belgijska organizacija, gdje se psi svakodnevno hrane, a ja pokušavam u gradu. Trenutno samo jedno mjesto ima 33 štenadi, što dalje da kažem – zabrinuto je rekla Memić.
Dok ima ljudi kao što su ona, ima i nade. Međutim, nužno je da se na ovaj problem ukaže nadležnima, kako bi se populacija pasa na ulicama smanjila.
