Prijatelji, gdje su nam kiše,
ne padaju više iste.
Čudne kapi, čudnije škure,
na prozorima novih zdanja.
Mostovi nisu oni stari,
ne poznaje ih rosa,
prelaze ih tuđi ljudi,
licima znanim noga je bosa.
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -
Radobolja se Neretvi čudi –
čija tijela kupa,
kakvo ih sunce prži,
čija je magla gusta?
Hum zove Brkanove vrhe,
ječi Podvelež do Veleža,
a strani glasi o Planinicu pršte,
Žovnicu kudi ukroćena kotlina.
Mladi borovi, platani novi,
svježi cvjetovi na lipama,
park diše travom košenom,
pčela traži behara.
- Tekst se nastavlja ispod oglasa -
Ulice cvile pod kotačima i stopama,
ni prašina im nije bliska,
tek čiča što lišće kupi
goni stara, poznata kolica.
Darko Juka, ”Usud tišine”, Mostar, 2005.
