Bosna i Hercegovina, kao složena država sastavljena od dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda (Bošnjaka, Hrvata i Srba), suočava se s kontinuiranim izazovima u pogledu tumačenja ustavnih normi koje se odnose na funkciju Predsjedništva BiH, pa je raspravu svojom minucioznom objavom dodatno “zaoštrio” državni ministar pravosuđa Davor Bunoza.
On je istaknuo važnost legitimiteta članova Predsjedništva BiH u predstavljanju konstitutivnih naroda. Prema Ustavu BiH, Predsjedništvo čine tri člana, od kojih se dva biraju iz Federacije BiH (jedan Bošnjak i jedan Hrvat), a treći iz Republike Srpske (Srbin), piše Večernji list BiH.
Ova struktura odražava koncept konstitutivnosti naroda, koji je ključan za ustavni poredak BiH. Objava ministra Bunoze ističe da članovi Predsjedništva nisu predstavnici entiteta, već naroda koji su konstitutivni unutar tih entiteta.
Rušenje države
Ova tvrdnja dobiva dodatnu težinu u svjetlu presude Ustavnog suda BiH, koja naglašava demokratski legitimitet kao osnovu za zastupanje zajednica. Naime, u odluci Ustavnog suda BiH (U-23-14) jasno je navedeno da demokratski legitimitet zahtijeva uspostavljanje veze između predstavnika i zajednica koje predstavljaju.
Ovo načelo odražava temeljni duh Daytonskog sporazuma, koji osigurava ravnopravnost naroda kroz specifične mehanizme participacije. Ustavni sud BiH se pak u predmetu U-5/98 bavio ustavnošću odredbi entitetskih ustava, potvrđujući supremaciju Ustava BiH. Ključna pitanja odnosila su se na regulaciju nadležnosti, upotrebu simbola i prava konstitutivnih naroda.
Presuda se posebno bavila kršenjem načela ravnopravnosti u dijelovima entitetskih ustava koji favoriziraju pojedine narode ili umanjuju ovlasti državnih institucija. Ustavni sud naglasio je da svi građani, bez obzira na nacionalnu pripadnost, uživaju ista prava, dok se funkcije entiteta moraju provoditi u skladu s državnim okvirom.
Jedan od ključnih problema koji se često ističe u političkom diskursu jest pokušaj da se članove Predsjedništva predstavi kao predstavnike entiteta, a ne naroda. Ministar Bunoza u svojoj objavi naglašava da takvo tumačenje nije u skladu s člankom 1. stavkom 2. Poslovnika o radu Predsjedništva BiH, koji propisuje obvezu zaštite interesa konstitutivnih naroda i svih građana.
Suprotno tome, interpretacija koja članove Predsjedništva prikazuje kao predstavnike entiteta potkopava temeljni koncept konstitutivnosti. Najbolji primjer političkih kontroverzi vezanih uz ulogu i izbor članova Predsjedništva BiH jest izbor Željka Komšića. Iako, prema Ustavu BiH, Hrvat iz Federacije BiH ima pravo biti biran u Predsjedništvo kako bi predstavljao hrvatski narod, Komšićev izbor četiri je puta ostvaren gotovo isključivo glasovima Bošnjaka, dok je podrška unutar hrvatskoga biračkog tijela bila marginalna.
Nametanje predstavnika
Ovakav razvoj događaja predstavljao je jasnu povredu duha Daytonskog sporazuma, čija je svrha osigurati jednakopravnost naroda. Izbor Komšića ilustrira kako većinsko bošnjačko stanovništvo može nametnuti predstavnika drugom narodu, zanemarujući političke preferencije tog naroda.
Time je dovedena u pitanje ravnopravnost konstitutivnih naroda, što je potvrdio i niz političkih i pravnih stručnjaka. Ustavni sud BiH u nekoliko je navrata donosio presude koje su potvrđivale načelo ravnopravnosti naroda. U predmetu U-23-14 naglašeno je da politički predstavnici moraju imati legitimitet unutar zajednica koje zastupaju. Preglasavanje Hrvata u izbornim procesima ima duboke posljedice za političku stabilnost u BiH.
Ovakve prakse povećavaju nepovjerenje između naroda i stvaraju percepciju političke dominacije većinskog naroda, što je u suprotnosti s duhom Daytonskog sporazuma. U konačnici, ovakva situacija ugrožava i funkcionalnost državnih institucija Bosne i Hercegovine.
