Ono što vidimo očima samo je oblak koji zaklanja ono što trebamo vidjeti dušama; ono što čujemo ušima samo je buka koja zaglušuje ono što trebamo usvojiti srcima.
Ako čujemo čovjeka kako pjeva, a drugoga kako plače, valja se strpiti dok ne utvrdimo koji je od njih veseo.
Ne, brate, ne sudi o istini o čovjeku prema onome što on ispoljava, niti uzimaj njegove riječi ili neko djelo kao simbol njegove nutrine. Jer ima mnogo onih koje omalovažavaš zbog njihovog teškog jezika i oskudnog govora, iako su prepuni umnosti i osjećaja.
Također je mnogo onih na koje gledaš s visoka zbog izgleda i nedolična života, a oni su jedan od nebeskih darova. Život se ne sastoji od svojih pojavnosti, već od onoga što se ne vidi; sav vidljivi svijet nije sadržan u ljušturama već suštinama; o ljudima ne treba suditi po licima, već po srcima.
Zato me ne smatraj neznalicom prije nego dokučiš moje tajno biće, a ne smatraj me ni genijem prije nego oslobodiš moje biće onoga što sam od drugih preuzeo.
Ne smatraj me ni zaljubljenikom dok ti se moja ljubav ne objavi u svoj svojoj svjetlosti i žaru, niti me smatraj praznim dok ne dotakneš moje krvave rane.
(Parafrazirajući libanonsko-američki pjesnika i slikara, K. Gibrana.)
<
© 202o Sva prava pridržana/HERCEGOVINA.in