RIČI DIDE MOG
Pričao je meni dida,
teška su vrimena bila,
raštika i pura da su,
svu mu dicu odranila.
Radio je dida mnogo,
žuljevite ruke bile,
da bi svojoj obitelji,
koji dinar zaradile.
I baka je isto tako,
u teretu uvik bila,
al se nikad nikom nije,
na svoj život požalila.
Odrastala dica tako,
siromaštvo pritiskalo,
ako škole ne završe,
što ih čeka, to se znalo.
Iz sela su odlazili
s puno bola, s mnogo tuge,
jer svoj dom su zaminili,
za gradove neke druge.
Svi su škole izučili
i ugledni sad su ljudi,
zato dite tebi ćaća,
taj ugodan život nudi.
Uči škole drago dite,
budi kao i tvoj ćaća,
jer život ti brzo prođe,
što propustiš, on ne vraća.
Piše: Katarina Zovko Ištuk
- Oglas -
