Nedjelja, 27 srpnja, 2025

ISTAKNUTE VIJESTI

spot_img
spot_img

Dijaspora: ‘Doma sam stranac, vani sam stranac. Pa kad već biram – biram strano što funkcionira’

Hercegovina.in

Dijaspora iskreno o razlozima zašto se ne vraćaju u DOMOVINU
Na Redditu se razvila rasprava koja otkriva razloge zbog kojih se brojni Hrvati iz inozemstva ne žele vratiti u domovinu – i nije riječ samo o novcu.

“Doma sam stranac, vani sam stranac. Pa kad već biram – biram strano što funkcionira.”
Ova rečenica iz jedne rasprave na Redditu možda najbolje sažima osjećaje mnogih Hrvata iz dijaspore koji, unatoč ljubavi prema rodnom kraju, ne vide realnu mogućnost povratka u Hrvatsku.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Na popularnom forumu r/AskCroatia, povela se otvorena rasprava o razlozima koji pripadnike dijaspore sprječavaju da se vrate kući. Tema je odmah izazvala veliki interes – stotine komentara otkrile su široki spektar osobnih iskustava, frustracija i promišljanja.

Jedan od korisnika opisao je svoju dilemu: iako često posjećuje Zagreb i nosi u srcu uspomene iz djetinjstva, teško mu je zamisliti povratak.
“Djeca voze bicikl do škole, sve je blizu, bez prometnog kaosa i nervoze. A onda čujem rasprave o partizanima i ustašama i odmah me to odbije,” piše on.

Posao, plaća i sustav – nepremostive prepreke?

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Uvjeti rada su jedan od najčešće spominjanih razloga.
“Mene odvraća dobar posao koji imam u inozemstvu. Kad bih imala upola toliko dobre uvjete i plaću u Hrvatskoj, vratila bih se bez razmišljanja,” komentirala je jedna korisnica.
Drugi dodaje: “Da mi ponude tri puta veću plaću u Hrvatskoj, ne bih se vratio.”

Kao glavne prepreke mnogi navode:

korupciju,

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

neučinkovitost sustava,

negativnu društvenu klimu,

i konstantno žaljenje.

“Valjda se natječemo tko ima gore,” piše jedan komentator. “Ovdje gdje sam – sustav funkcionira. To mi vrijedi više od svega.”

Gdje su nestala djeca s ulice?

Neki korisnici komentirali su i promjene u načinu života:
“U kvartu sam rastao s prijateljima s ulice. Danas toga više nema. Djeca su na konzolama, izolirana.”

No, drugi se ne slažu:
“Preselili smo u malo mjesto. Dijete mi se svaki dan igra u parku s drugom djecom. Do roditelja je.”

Osobne okolnosti i sigurnost

Jedna članica LGBT zajednice istaknula je da joj je sigurnije živjeti vani. “Samo mi još fali da mi netko dobacuje dok šetam s curom,” napisala je.

Drugi napominju: “Solo sam. Vanjski svijet mi nudi više opcija. Dom vidim par puta godišnje i to mi je dovoljno.”

Ima i onih koji se vraćaju

Unatoč svemu, neki se ipak vraćaju – ali tek kad su riješili stambeno pitanje ili imaju konkretne planove:
“Imamo stan, iduće godine gradimo kuću. Vrijeme je da se vratimo,” piše jedan povratnik iz dijaspore.

najnovije vijesti