Vještinu paranja samoniklog bilja očuvali smo i generacijski je prenosili dugo, dugo. Ona je našim precima omogućila siguran izvor hrane u nesigurnim kriznim vremenima, važno je da bude živa, aktivno korištena, a tako se, sasvim neposredno čuva i okoliš, prenosi narodni.net.
Naše bake i majke su govorile o divljem zelju :
„POTPARAJ ŽILE, NADIJ MU IME”
Što znači da je skoro sve bilje u Dalmaciji i Hercegovini jestivo, samo treba znati u kojem mjesecu se bere, jer ako mu prođe vrijeme od paranja, neukusno je i tvrdo.
Iako se dalmatinska mišancija ili mišanca najviše konzumira u Dalmaciji, neobična mješavina samoniklih biljaka je pronašla put do trpeza i na kontinentu pa je lako uočimo na štandovima tržnica i menijima maštovitijih restorana.
Branje i pripremanje divljeg zelja u proljeće
Proljeće odjeveno u zeleno ruho, satkano od obilja mladih biljaka, nudi mnoštvo divljeg bilja čije blagodati na zdravlje ljudi su nedvojbene. Od najpoznatijeg korova koprive, do kraljice samoniklog bilja, plemenite šparoge.
No, tu je još i mnogo drugih vrsta, za koje nismo nikada sasvim sigurni jesu li korov ili plemenite biljke, mogu li se uzgojiti ili samo rastu po livadama i šumarcima, uz poljske puteve i na rubovima naselja. Naizgled obična trava, a čuva elemente i spojeve nužne za očuvanje zdravlja, fizičke spremnosti i ljepote. Mnoštvo takvih biljaka ćemo pronaći u mišanciji koja se ne jede samo u proljeće, već i tijekom godine, ali u drugačijoj kombinaciji biljaka.
Ljekovito divlje zelje ili mišancije Dalmacije i Hercegovine
Povijest uporabe samoniklog bilja u prehrani, medicini i njezi, Dalmatinci duguju tisućljetnom nasljeđu i škrtoj zemlji koja u vrtačama kamenjara nudi tek male površine obradive i plodne zemlje. Žitelji Dalmacije su naučili iskoristiti sve što im priroda nudi i često je mišancija bila glavno jelo, dok su se riba i meso konzumirali tek u posebnim prigodama.
Danas mišancija postaje sve popularniji prilog, pogotovo zahvaljujući raširenosti vegetarijanske prehrane koja u biljnim jelima pronalazi vitamine i minerale kao nadomjestak onima u mesu i ribi. Obiluje klorofilom i vlaknima uz mnoštvo minerala i vitamina, s naglaskom na C vitamin i karotin. Izuzetan je antioksidans i čisti organizam uz blagotvoran učinak na jetru.
Mladi izdanci luka, koje ćemo pronaći u proljetnoj mišanciji imaju antibiotička i antiseptička svojstva te su izuzetna pomoć kod prehlade, česte u prijelaznom proljetnom razdoblju. Posebnu vrijednost mišancije krije vlaknasta struktura koja djeluje blagotvorno na probavne organe.
Mišanciju obilježava neobičan gorkast okus, a kako doba godine odmiče prema hladnijim mjesecima, gorčina mišancije je izraženija. Biljke su tvrđe i drvenastije pa se koriste pretežno mekani i mladi vrhovi biljke, dok je u proljeće iskoristivost biljaka veća.
Koje je jestivo divlje zelje, mišanca?
U proljeće je mišancija najraskošnija, s mnoštvom biljaka koje nude svoje mlade zelene listove za gurmanska nepca. Kako godina stari, stare i biljke, a njihova sve tvrđa struktura nije više ukusna. Ali mišanciju još uvijek možemo brati u jesen, a nekolicina biljaka dobro podnosi i mrazeve pa se u siromašnijim kombinacijama, konzumira i zimi.
