Naslovnica Kolumna: Dnevnik jedne ljubavi Dnevnik jedne ljubavi: Ultrasi prešli više od 1500 km da bi bili...

Dnevnik jedne ljubavi: Ultrasi prešli više od 1500 km da bi bili uz svoj Zrinjski

Godinu dana ranije već se moglo naslutiti da bi 2005. godina za Zrinjski mogla biti značajna. Naš klub slavio je u toj 2005. godini 100 godina od osnutka što je dodatno mobiliziralo upravu koja je dovela izuzetno kvalitetne igrače. Kod navijača se već tada osjetila blaga smjena generacije. Dio nešto “starije” ekipe već se polako preselio na zapadnu tribinu polako prepuštajući stajanje mlađim. Doduše ostalo je i na stajanju nešto “starije” ekipe koja je polako uvodila ove mlađe generacije u taj navijački svijet.

Napravljeni su i brojni novi transparenti, navijanje je vodila i dalje “starija” ekipa, a brojka na stajanju je bila gotovo u svakoj jačoj utakmici odlična. U ovoj šampionskoj sezoni valjalo bi spomenuti domaće utakmice sa Slavijom u Mostaru kada se i proslavila titula, kup utakmicu sa Širokim Brijegom koja je najavila bojkot navijača (zbog neslaganja s dijelom klupske politike vezane za tu polufinalnu kup utakmicu) i utakmicu sa Željezničarom koja je bila i presudna za prekid bojkota i izuzetno važnu pobjedu Zrinjskog ka osvajanju prve titule prvaka BiH.

“Odrađena” su i brojna gostovanja širom Bosne i Hercegovine, a “odrađeno” je i prvo gostovanje u Ligi prvaka. Upravo to gostovanje u Luksemburgu u tom periodu ostalo mi je u super sjećanju pa ću ga s toga i podijeliti s vama.

Put Luksemburga nas šestero kreće par dana ranije. Slovenija, Austrija, Njemačka, Francuska i na kraju Luksemburg. U putu standardno navijački. Uz pjesme i priče s gostovanja kratimo vrijeme i odmarajući se mahom na benzinskim crpkama. Kako smo uranili dogovoreni smještaj imamo u Francuskoj u mjestu Thionville Yutz, nedaleko od Metza. Iako umorni odmah odlazimo u Dudelange (Luksemburg) gdje ekipa Zrinjskog ima trening u večernjim satima . Po pronalasku stadiona koji je dosta manji nego što smo očekivali zajedno sa nekim lokalnim novinarima i s još par naših navijača promatramo trening Zrinjskog te nakon treninga odlazimo u grad Luxemburg gdje obilazimo lokalne pivnice i iz kojih nosimo dosta ugodne trenutke. Nakon toga vraćamo se u Francusku (Thionvill Yutz) gdje se malo pokušavamo odmoriti i pripremiti za sutrašnji dan.

Put Dudelangea na dan utakmice krećemo rano i odmah po dolasku u to mjesto sresti ćemo dobar dio naših navijača. To je jedno manje mjesto na samoj granici Luksemburga i Francuske, a najveći dio ekipe smješta se na manjem trgu. Vrijeme se krati pićem iz obližnje trgovine, a dobar dio naših navijača čini dijaspora mahom iz Njemačke. Do utakmice okuplja se i poveća skupina koja zajednički kreće prema stadionu.

Stadion je dosta mali s dvije manje tribine. Lokalni navijači su mahom stariji ljudi s nekakvim trubama, a mi se smještamo uz sam kraj tribine. Navijanje ne prestaje do posljednje minute, a jedini gol na utakmici postiže Boris Marić za naše veliko slavlje. Za Mostar krećemo odmah nakon utakmice, dosta dobro raspoloženi.

[Best_Wordpress_Gallery id=”70″ gal_title=”Operacija Dudelange”]