Prateći medijske natpise jedan članak je izazvao pažnju o događanjima u ruralnom djelu Indije, o čemu u lipnju 2018. piše Jutarnji list. Radilo se o montiranim video porukama koje pokazuju otimanje djece na ulici. Te glasine su se širile pomoću WhatsApp i izazvale histeriju u tim ruralnim krajevima, gdje su ljudi manje obrazovani. Tako se navodi da su u sjeveroistočnoj indijskoj državi Assam ubijene dvije osobe, koje su stale u jednom selu da pitaju za smjer, kada ih je napala rulja i zatukla do smrti. Do smrti je umlaćen muškarac u južnoj indijskoj državi Tamil Nadu, samo zato što je viđen kako besciljno luta ulicama. U Tamil Nadu je linčovana 55 –godišnja žena jer je davala djeci slatkiše, u državi Andhra Pradesh linčovan je muškarac jer je govorio hindi umjesto lokalnog jezika telugu.
U Mostaru se vole pohvaliti svojom duhovitošću, kulturom, obrazovanjem, empatijom, odrastanju na „asfaltu“, sve ono što nas razlikuje od ruralnog djela Indije. Onda se dogodi Covid-19, te se pokazalo da nismo baš tako različiti od ruralnih Indijaca. Dolaskom virusa „izgubili smo glavu“ i kao i „ruralci“ smo krenuli u linč. Po medijima se „razapinje“ ljudi zbog izjava, zanemarujući da su ti isti ljudi na čelu ustanova od kojih nam trenutno možda i ovise životi. Može li izjava biti na prvom mjestu medijskih objava, da li je to bitnije od ugroze koja nam prijeti? Stanje s društvenim mrežama još je gore, one osim izjave zadiru i u privatnost, te svaki „pisac“ na društvenim mrežama daje svoj obol ovoj situaciji. Tako su i neki mediji na društvenim mrežama tražili neprovjerene informacije koje su objavljivali , a to su preuzeli neki dužnosnici koji su to javno izlagali.
Upravo ovaj redoslijed objava trebao bi biti drugačiji, dužnosnici, mediji pa društvene mreže. Kod ovih slučajeva pokazali smo da se ne razlikujemo od „ruralaca“ iz prvog djela teksta. Pozivi na linč i razne objave koje graniče s ludošću su kolale društvenim mrežama. Sve ovo doprinosi širenju panike, na što trebaju reagirati institucije i pozvati na odgovornost svih onih koji zlorabe javni prostor. Vlada Republike Srpske je reagirala i zbog ovakvih objava i širenja panike donijela odluke kojom se kažnjavaju oni koji u vrijeme izvanredne situacije iznose lažne vijesti i tvrdnje. Mnogi oni koji zazivaju Boga za pomoć u ovakvoj teškoj situaciji, onoga trenutka kada sjednu za tipkovnicu čine stvari koje nemaju nikakvu poveznicu s vjerom i Bogom, i ne računaju s tim da će možda sutra biti zaraženi, pa će se i njih stigmatizirati, kao što su oni to činili par dana ranije. Na kraju se moramo upitati koja je razlika između ruralnih, neobrazovanih Indijaca i nas.
