Dom u drači: Zbogom najljepše polje, zbogom voljeni grade

Dom u drači
Otišao sam kad su cvjetale tikve
kao i mnogi drugi
Mirisale su djevojke sokakom
I puhalo je jugo
Gledam, sunce na istoku se budi
I majčine suzne oči
Ja odoh sjevernom prugom.
Moj dom je zagrljen dračom
A gušter se pružio po mahovini
Zbogom najljepše polje
Zbogom voljeni grade
Gledam uplakane staračke oči,
Što ostaše u bojama proljeća
U svojoj samoći.
Prošao sam dosta svijeta
Švicu i Njemačku cijelu
Ne sretoh prijatelja
Samo mi poznanici bili
Slomilo me vrijeme, tuđina
Zamorile tuđe nepoznate riječi.
Ja sam suhe grane list
Ako me sretneš prijatelju
Nije to više maslačak
Oči nemaju stari sjaj
Srce je venulo u tuđini
Gledajući svjetla velegrada
Živeći imitaciju života, lažni sjaj.
U mojoj duši su duvanjska proljeća
Bura i toplo jugo
Ruke su slomljena trešnja
Dobar dan, tugo
Pratio me lažni sjaj
Pad i let
I ljute nevolje.
Uvenuo bezbrižni dječak
Maslačak u polju
Za neku sreću i hrabru volju
Čaša je ispijena do pola
Samoća su mi slikarska platna
Hoće li vjetar donijeti suhi list
Zrcalo razbijenog stakla.
Piše : Milan Bojkić