Zanimljivu raspravu koja se rijetko može pronaći u javnome prostoru BiH zapodjenuli su zastupnik Naše stranke u Parlamentu Federacije BiH Damir Nikšić i bivši diplomat Bosne i Hercegovine Slobodan Šoja o tome da ih stanje u BiH u značajnoj mjeri podsjeća na Jugoslaviju te su došli do identičnoga zaključka kako je ključni problem odnosa “većina” i “manjina” uništio Jugoslaviju te u najvećoj mjeri nagriza današnju BiH.
Damir Nikšić je krajnje nekonzervativan političar, ali i umjetnik koji svoja stajališta iznosi i u višeminutnim videoobraćanjima, dok je pak Šoja, koji je povjesničar, pisao kolumne za bh. tiskovine, piše Večernji list BiH.
Politička dinamika
Nikšić, političar koji se protivi nacionalizmu, u svojoj izjavi na Facebooku navodi da povijest Jugoslavije nije jednostavno nestala, nego da je njezino nasljeđe duboko ukorijenjeno u političku dinamiku današnje BiH.
On tvrdi: “Bošnjaci i Hrvati nisu htjeli Jugoslaviju po mjeri njezina većinskog naroda – Srba, a danas Srbi i Hrvati ne žele BiH po mjeri njezina većinskog naroda Bošnjaka.” Prema Nikšiću, BiH, poput Jugoslavije prije nje, suočava se s problemom dominacije jednog naroda, što je, u konačnici, i bilo ključno za raspad Jugoslavije. O
vaj naglasak na potrebi za dominantnom pozicijom jednog naroda, prema Nikšiću, predstavlja osnovni uzrok svih političkih problema na Balkanu, uključujući i BiH. On vidi rješenje u stvaranju nove političke tvorevine koja bi odbacila nacionalizam i temeljila se na socijalnoj pravdi i ravnopravnosti svih naroda.
U njegovoj viziji BiH bi postala “treća Jugoslavija”, simbol regionalne solidarnosti koja bi služila kao alternativni model za nacionalne podjele u zemljama Balkana.
– BiH mora biti snažno artikulirana kao mini treća Jugoslavija, kao jezgro, nukleus, čvorište, nexus regije – zaključuje Nikšić, naglašavajući potrebu za radikalnim raskidom s prošlim političkim i nacionalističkim praksama.
S druge strane, Slobodan Šoja, povjesničar i bivši diplomat, na Nikšićevoj Facebook objavi nastavio je da nije iznenađen ovim zaključkom. Šoja, koji je 2006. godine u Oslobođenju objavio feljton pod naslovom “Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i BiH. Nacionalno-politički trouglovi. Historijske paralele i pouke”, smatra kako se, unatoč promjenama na političkoj sceni, osnovne političke dinamike u BiH nisu mnogo promijenile u odnosu na staru Jugoslaviju.
Prema njemu, danas se situacija ponavlja. “Ulogu Srba iz Kraljevine preuzeli su danas Bošnjaci, koji se ponašaju na identičan način jer ih na to tjera logika u koju čvrsto vjeruju da je ispravna. Ulogu Hrvata iz Kraljevine uzeli su Srbi u BiH i ponašaju se na identičan način po istoj logici i istom uvjerenju.”
Šoja je svjestan toga da je ideja o zajedničkoj državi uvijek bila ugrožena jer nijedna od strana nije bila voljna prihvatiti ravnotežu moći. Prema njegovu mišljenju, politička dinamika između triju glavnih naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba – u BiH samo je ponavljanje tragike koju je Jugoslavija doživjela u svom kasnijem razdoblju.
– Na našoj tragičnoj pozornici igra se stalno jedan komad, samo se glumci mijenjaju – dodaje Šoja, govoreći o neprekidnoj potrebi za dominacijom među narodom koji je oblikovao političku stvarnost bivše Jugoslavije i danas oblikuje BiH.
Šoja, međutim, smatra da BiH još uvijek može izbjeći sudbinu Jugoslavije, ali samo ako se okrene politici zajedništva i pomirenja, a ne stalnog sukoba. Za njega, moderna “treća Jugoslavija” mogla bi biti moguće ostvarena ako BiH krene putem integracije, utemeljenoj na europskim vrijednostima, ali s drugačijim pristupom nego što ga današnji EU nudi.
– Ako BiH odustane od svjesnog guranja jednih protiv drugih i počne iskreno raditi na zbližavanju ljudi, moguća je moderna “treća Jugoslavija”. Ona bi se mogla stvoriti na načelima Europske unije, ali ne ove današnje, obesmišljene i opasne, već onakve kakva je bila u svojim početnim godinama – smatra Šoja.
BiH na raskrižju
Iako se Nikšić i Šoja slažu u pogledu opasnosti koje nacionalizam predstavlja za BiH, razlika u njihovim pogledima leži u prijedlozima za budućnost.
Nikšić predlaže radikalnu promjenu i drastičan raskid s nacionalizmom, stvaranje političkog entiteta koji bi bio, u njegovim riječima, “antidodatan” nacionalizmu, dok Šoja ističe važnost spajanja naroda kroz ravnotežu moći, ali u okvirima europskih načela koja bi trebali biti temelj za budućnost.
Obojica, i Nikšić i Šoja, prepoznaju temeljni izazov – povijest Balkana pokazuje da narodna dominacija, u svim svojim oblicima, često vodi k podjelama, a politički modeli koji zanemaruju ravnotežu moći i međusobno poštovanje često završavaju u raspadu.
Na kraju, BiH se nalazi na raskrižju, gdje se povijesna nasljeđa sudaraju s političkim realnostima, a pitanje o njezinoj budućnosti ostaje jedno od najvažnijih u ovom turbulentnom dijelu Europe.
