Anđelko Kaćunko rođen je u Splitu 31. srpnja 1954. Potječe iz brojne obitelji (najstariji od devetero braće i sestara) iz kršne i dične Poljičke Republike. U Docu Donjem završio je osnovnu školu, a sjemenišnu klasičnu gimnaziju i Teološki fakultet u Splitu, gdje je 24. lipnja 1979. zaređen za svećenika. Nakon jednogodišnje kapelanske pastoralne službe u župi Gospe od Otoka u Solinu biskup ga upućuje na daljnji studij.
Ujesen 1980. upisuje studij klasične filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1989. i studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Usporedno sa studijem angažiran je kao voditelj zajednice mladih MI u Hrvatskom Leskovcu (kraj Zagreba) i kao pastoralni suradnik u župi Stupnik-Lučko.
U veljači 1981. postao je član uredništva lista mladih MI. Na osnivačkoj skupštini Hrvatskog katoličkog zbora MI (1990.), izabran je za glavnog tajnika Zbora MI. Osim novinarskih i uredničkih poslova, od 1994. do konca 1998. obnašao je službu direktora lista mladih MI i izdavačke djelatnosti HKZ “MI”.
Kao članu prezbiterija Splitsko-makarske nadbiskupije nadbiskup mons. Ante Jurić dopustio mu je angažman u Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske, gdje je, dekretom vojnog ordinarija mons. Jurja Jezerinca, 1. siječnja 1999. preuzeo dužnost kancelara. Uz tu je službu od listopada 2002. godine vršio dužnost kapelana u MUP-u i Ravnateljstvu policije, a od 1. ožujka 2005. godine ujedno je kapelan u Policijskoj upravi zagrebačkoj. Od 19. veljače 2003. do 30. rujna 2008. bio je inkardiniran u Vojni ordinarijat RH, a od 1. listopada 2008. dekretom biskupa dr. Mile Bogovića postao je članom prezbiterija Gospićko-senjske biskupije i stupio na dužnost duhovnog pomoćnika u katedralnoj župi u Gospiću, a u kolovozu 2011. imenovan je duhovnim pomoćnikom u Otočcu ter upraviteljem župa Kompolje i Brlog, a 2013. i župe Vratnik.
Prve radove počeo je pisati u gimnaziji, a novinarske priloge u glasilu MI, za koje je osim brojnih vijesti, reportaža i komentara napravio više od 60 intervjua s mnogim uglednim osobama hrvatskoga javnog života. Pisao je u Fokusu, Hrvatskom Slovu, Vjesniku, Areni (gdje je u dva navrata bio kolumnist), Naciji, Hrvatskom tjedniku i drugim listovima. Stalni je suradnik IKA-e i Glasa Koncila, a povrjemeno i drugih katoličkih medija. Od 1999. do 2008. bio je redoviti kolumnist tjednika MORH-a. Od siječnja 2007. vodi i uređuje vlastiti internetski dnevnik (blog), koji se od 12. rujna 2009. nalazi na portalu Večernjeg lista.
Urednik je i suautor knjige “MI 25 godina za Boga i Hrvatsku dragu” (2001.) ter monografije “Vojni ordinarijat u RH” (2007.). Prva samostalna knjiga mu je “Pogled sa Sljemena” (2005.), druga “Hrvanje sa svijetom” (2007. i 2008.), treća “Moji topnički dnevnici” (2009.), četvrta “Raspuća blogovske neozbiljnosti” (2010.), peta “Vikar crkve Naše Gospe” (2013.), šesta “Uoči progona” (2017.), sedma “Tko ne čita – umire glup!” (2018.), osma “Doncameron” (2019. i 2020.), deveta “Pod obranu se Tvoju…” (2019.), a deseta “Optimist, ali ‘teški’ realist…” (2020.)
Suautor je (među desetero novelista) dviju knjiga priča “Otočki dekameron” (2016. i 2017.). Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva katoličkih novinara za novinara godine 2008., a 2016. dobio je priznanje za 35 godina novinarskoga rada.
Izvor: https://twitter.com/DKacunko
