Don Anđelko Kaćunko – „HERC, EGO i VINA“
Osjećam se fantastično u Hercegovini, kao i u svojim Poljicima!
Kad sam bio kod braće Ćorić na Paoči (tu im je i veličanstvena vinarija “Andrija”), osjećao sam se kao u RAJU.
Fra Šiti sam poslao poruku da sam bio ‘PAOČAran’
Njezini pejzaži neodoljivo podsjećaju na francusku Provansu ili hrvatsku Istru. Po načinu života vrlo je slična susjednoj Dalmaciji.
Ona je opet drugačija, jedinstvena i neponovljiva jer ju je Bog obdario tolikom raznolikošću kakvu je teško susresti na tako malom prostoru.
Osjećam se fantastično u Hercegovini, kao i u svojim Poljicima!
Kad sam bio kod braće Ćorić na Paoči (tu im je i veličanstvena vinarija “Andrija”), osjećao sam se kao u RAJU.
Fra Šiti sam poslao poruku da sam bio ‘PAOČAran’
Njezini pejzaži neodoljivo podsjećaju na francusku Provansu ili hrvatsku Istru. Po načinu života vrlo je slična susjednoj Dalmaciji.
Ona je opet drugačija, jedinstvena i neponovljiva jer ju je Bog obdario tolikom raznolikošću kakvu je teško susresti na tako malom prostoru.
Mnogi je doživljavaju kao zemlju kamena i sunca, rijeka i vinograda, smokava i duhana, pršuta i meda…
Na nju podsjeća miris ljekovitog bilja i pjesma zrikavaca, okus janjećeg mesa i planinskog sira.
Uistinu, ona je srce (herc) i srcu draga, čak i više onima koji u nju prvi put dođu od domaćih, koji je svakako vole najviše. Vole je jer je lijepa, ljudska, ali i zbog ega ljudi s kamena, koji su čvrsti u svojim uvjerenjima i ponosni na svoje ime, rod i domovinu.
Riječi Hercegovina, Hercegovac, Hrvat i Hrvatska imaju isto inicijalno slovo, koje u slobodnom govoru znamo i preskočiti, vjerojatno zbog ona tri samoglasnika e u nizu, pa se to pomalo i šaljivo može izgovoriti kao Ercegovina, Ercegovac, Rvat i Rvacka.
