Nakon 16/1 godina rada i suživota s don Mladenom, i don Ilijom župnikom i kapelanom naše župe, koje župa toliko “voli” juče na svim sv. Misama čuli smo njihovo “HVALA I OPROSTITE”.
Don Mladen je rekao da nas je svih ovih godina volio, iako svi to dobro znamo i osjećamo iz njegove geste …
A što smo mi, kao župa, njemu/njima rekli?
Nažalost, jedno veliko NIŠTA.
Plakali smo – jesmo; pojedinačno smo prilazili pozdravili se/slikali, pojedinačno smo se zahvaljivali, a kao župa – nitko ni “a”.
Sramota!
Nisu oni to zaslužili.
Zbog tog sam sinoć bila jako ljuta, tužna i razočarana.
Toliko se ” busamo u prsa ” kako imamo moćnu župu, moćne svećenike. Župu u koju rado svi dolaze, ali, na žalost, pali smo na ispitu zahvalnosti prema našim svećenicima, a posebno prema našem župniku, čovjeku koji nas je 16 godina zaista punim srcem volio.
Od župe za uspomenu i jedno veliko
” HVALA ZA SVE ”
ponio je / ponijeli su još veće
” NIŠTA”.
To ‘” NIŠTA” će moći uvijek sa sobom nositi.
To ” NIŠTA” će ih uvijek podsjećati na nas, našu župu za koju su dali i više nego su mogli.
Ne sjećam se da se ikada dogodili da župa svojim svećenicima na odlasku ne pokloni nešto za rastanak.
Nešto da ih podsjeća na župu u kojoj su djelovali..
Ali evo mi smo pokazali koliko smo ih ” VOLJELI”
Znam da ima i onih kojima je drago što smo se na ovakav način oprostili od njih, pogotovo od don Mladena ( ne brinite svi su se prepoznali, svi dobro znaju tko su). Ti pojedinci su mu zavidjeli na mnogim stvarima, oblajavali ga, ali neka se i oni sjete da ih je volio i pomagao ih.
Bio im je kao i nama prijatelj i brat.
Da se najveća župa u BiH na ovakav način oprosti od svojih svećenika…
Mene je sramota, a VAS?
P. S. Moram dodati još jednu rečenicu koju mi maloprije napisa prijatelj nakon što je ovo pročitao.
A ona glasi;
NAŠE SUZE SU ŠUPLJAK VEĆEG KALIBRA.
Duboka do bola…
