Dragana Bakula devojka iz Kiseljaka (BiH) poznata medijima kao bliska osoba estradnoj umjetnici Radi Manojlovic, nosi jednu tešku životnu priču.
Kako saznajemo, rođena je sa jednim vidnim deformitetom, bez desne ruke i ramena.
Obzirom da na društvenim mrežama, svoj život predstavlja kao sasvim jedan divan, normalan život, našem uredniku portala koji je time i više nego oduševljen nije bilo teško da je kontaktira i predloži joj da svoju životnu priču kroz par pitanja, podijeli sa nama.
Draga Dragana, sigurni smo da te često pitaju kako se nosiš s time? Pa ću i ja temu da započnem ovim pitanjem?
Da, naravno to je najčešće pitanje koje mi postavljaju ljudi koji me vide prvi put. Ali ja ne znam iskreno kako ljudima dokazati da osoba koja se rodi zdrava i prava, i osoba koja se rodi sa nekim nedostatkom nema potrebe da se privikava, jer roditi se s time znači automatski i prihvatiti to.
Kako te prihvaćaju ljudi u tvojoj okolini?
Moja prednost je što sam se rodila skoro u zadnjem trenutku dok se još poštivala i cijenila duša a ne samo izgled. Tako da, živjela sam sasvim sigurno i bez problema do prije zadnjih par godina.
Pretpostavljamo da si ovim htjela da kažeš da su počele uvrede ili izbjegavanja?
Da. Počele su uvrede, a što se tiče izbjegavanja to nisam doživjela jer ja se družim samo sa ljudima koji prihvaćaju mene onakvu kakva jesam i nikad se nisam osjećala suvišnom ili manje vrijednom.
Koliko ti je teško objasniti nekome svoj nedostatak?
Bilo mi je teško u početku, dok nisam shvatila da je velika razlika imati fizički nedostatak i onaj nedostatak unutra. Tj. moj ožiljak se vidi ali s tim živim samo ja, bez da koga remetim ili povrijedim. Dok sa druge strane postoje ljudi sa “ožiljcima” ili nedostatcima u duši kojima je u cilju samo to.
Da li imaš trenutke kada se pitaš zašto je moralo ovako biti?
Naravno da imam, lagala bih kad bih rekla da nemam hehe, ali to su rijetki trenuci možda samo onda kad mi ne odgovara neka haljinica,cali su tu naravno ljudi koji nađu i ljepšu od one za kojom tada užalim. Mada priznajem da sam i ja teška kad je u pitanju moj stajling.
Svaka čast primjer si mnogima to moramo da kažemo. Koliko možeš fizički da postigneš?
Apsolutno kao i svi normalni ljudi, na svoj način naravno. Nikad nisam primijetila do sada da sam za nešto nesposobna, međutim današnji ograničeni ljudi imaju takvu predstavu čim me vide.
Najveća uvreda koju si doživjela?
Mene inače ne može ništa uvrijediti osobno jer samo ja znam šta sam sve prošla i koliko je patnje bilo da bih postala ono što danas jesam. Tako da niko nije dostojan niti dovoljno jak da me može uvrijediti ni na jedan način. Ali ću se uvijek, nažalost sjećati poruke upućene mojoj sestri s pitanjem da li je i ona iskrivljena kao ja. Ali mi je lakše jer sam saznala od koga je stigla. Tako da, ni to nije vrijedno sjete, ali me duša zaboljela zbog sestre i njenih osjećaja tada.
Ti si pravi heroj! Vjerujemo da si u svojoj okolini i stvorila takvu sliku o sebi?
Pa hvala, mislim da jesam ne samo u okolini već i izvan nje. Radim i radit ću na tome da me smatraju i pamte kao zmaja. Naravno oni pravi ljudi, koji spoznaju prave vrijednosti.. A ovih drugih ima uvijek, samo neka su dalje od mene!
Imaš sigurno veliku podršku vidimo čak i od Rade Manojlović koliko ti to znači?
Svaka podrška dobro dođe naravno ali to je samo kao šlag na tortu, jer ako ne izgradimo i ne prihvatimo sami sebe, džaba je sve drugo. Naravno hvala svakome ko je tu za mene u svako doba, tih ljudi je malo ali su vrijedni miliona. Naravno i ja sam tu za njih, jer da bi imao prijatelje, prijatelj moraš biti.
Divna si, prije svega kulturna prepametna i obrazovana, divno je bilo surađivati sa tobom. Hvala ti i dajemo ti priznanje zaista si zmaj!
Hvala vama, nisu bila teška pitanja snašla sam se ipak!
