Petak, 25 travnja, 2025

ISTAKNUTE VIJESTI

spot_img
spot_img
spot_img

Dragićina svečano proslavila 100. obljetnicu i blagdan svog zaštitnika sv. Jure

Hercegovina.in

„Zvone zvona na taj blagdan naš, u najljepšem selu Jure presvetog, neka se i Jure Dragićinom slavi, barjak nek vijori, crven, bijel i plavi…“

To je bila ulazna pjesma na svetoj misi povodom jubilarne 100. obljetnice od kada je sveti Jure postao zaštitnik Dragićine, u crkvi koju je počeo graditi fra Gabro Grubišić, a završio fra Stanko Pavlović, obojica u mučeničkim vremenima. Ispisali su povijest sa svojim župljanima, s Dragićanima, i tu povijest ni unutarnji ni vanjski neprijatelji hrvatskog naroda neće moći prebrisati.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Fra Luka Marić na početku svete mise čestitao je svojim Dragićanima i Uskrs i blagdan svetog Jure. „Davna mudrost kaže, kad Svemogući omogući, onda i nemoguće postaje moguće. Gledaš danas, pa zaista, je li ovo mjesto i jesu li ovo prostori koji su imali ono nemoguće, a danas je postalo moguće – lijepi prostor, crkveni lijepi prostor. Lijepi broj Božjeg naroda, puka, zajedno sa svojim fratrima, pjevačima, medijskim djelatnicima, svi su se okupili ovdje. Bože, što možemo drugo reći za ovog prelijepog proljetnog dana? Kad Svemogući omogući, onda i nemoguće postaje moguće! Idemo Bogu uzvratiti ljubavlju, zahvalnošću i iskrenom molitvom,“ kazao je fra Luka.

U propovijedi je govorio mudro, znalački, proročki i nadahnuto, kako o Dragićanima, tako i o onome tko nas je napustio ovih dana, a bio je svećenik slabih, siromašnih, obespravljenih… on je papa Franjo.

„Danas se često citira onaj obljubljeni pjevač koji kaže: ‘Ako ne znaš što je bilo’, pitaj i naći ćeš odgovor. Tako sam i ja pitao, tražio i našao da je najmlađa župa Donje Bekije, župa Grude, smještena na rubu imotsko-bekijskog polja i bregovima koji ga ovdje uokviruju. Središte župe i općine okupilo se oko raskrižja putova za Imotski, Ljubuški i Širokobriješka naselja. Župe se premještaju, preseljavaju i rastu uz prometnice. Područje grudske župe u osamnaestom stoljeću bilo je raskomadano između Drinovaca, Ružića i Gorice. Zbog udaljenosti naselja od središta ovih župa i povećanja broja vjernika, osnovana je župa Grude Ravno prije 130 godina, 1895. Od te godine župa Grude vodi svoje matice i ljubi svoje fratre. Župni stan podigao je prvi župnik fra Leonardo Radoš. Danas se ta zgrada preuređuje, kako vam je poznato. Velika impozantna crkva sa svojim tornjevima suvereno vlada prostorom Gruda. Jedno od grudskih naselja je Dragićina, naseljeno mjesto kojem je zaštitnik Sveti Jure i kojem je posvećena ova mjesna crkva. Prvi spomen imena Dragićina, prema informaciji dobivenoj od aktualnog župnika fra Stanka, pojavljuje se prije 440 godina, a prije 100 godina podignuta je kapelica svetog Jure. Zavladala je kuga, pomor stoke, stoka je ugibala, pa su mještani zatražili od tadašnjeg župnika fra Gabre pomoć i dobili je uz preporuku da na četiri strane sela zakopaju. Tada je rečeno da je podignuta kapelica Svetom Juri u čast, i ona je odredila središte sela. Dograđivana, uljepšavana i na najmoderniji način danas izgrađena. Na svemu vam, Dragićani, od srca čestitam i ustrajnost u dobru“, istaknuo je među ostalim fra Luka u uvodu propovijedi.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Zatim je govorio o danima koje proživljavamo s puno emocija: „Umro je papa, i zato je naš Jurjevdan u sjeni aktualne smrti poglavara Crkve pape Franje, pa i mnogih drugih stvari. Papa Franjo se želio približiti mnogima, pa tako i malom čovjeku, čovjeku na rubu života i životnih zbivanja. Ovih dana piše jedan novinar: ‘Kad odlaze veliki ljudi, oni iza sebe ostavljaju puno, nešto što se ne može izmjeriti jer nije materijalno i ne može stati u ruke, već samo u srce. Kad odlaze veliki ljudi, oni ostavljaju veliki trag, obrise jednog boljeg svijeta. Kad veliki ljudi odlaze, zemlja za njih više nije ista. Jer nisu ovdje bili samo promatrači. Nisu samo pasivno gledali i slušali što se događa. Oni su bili ti koji su nešto mijenjali. Shvatili su da mogu nastaviti stvaralačko djelo i nastavili su ga. Kad veliki ljudi odlaze, onda shvatiš da ih je ovaj svijet premalo cijenio, a oni su davali sve od sebe, često dobivajući samo mrvice. Njih to nije briga. Njima je bilo samo stalo da ova zemlja, nakon što njome prođu, bude bolja. I uspjeli su u tome. Ostavili su u naslijeđe nešto mnogo bolje, trajnije, ljudskije, zemlju koja je više nalik nebu. Papa Franjo. Počivaj u miru Božjem“, poručio je fra Luka.

Na kraju je govorio o svetom Juri, heroju vjere i mučeniku kojem su posvećene crkve, kapelice, mjesta i države… Često ga se prikazuje kao pobjednika koji ubija zmaja. „Ta priča o pobjedi nad zmajem može se promatrati i iz drugog kuta. Naime, u počecima kršćanstva, zmaj je nerijetko simbolizirao zlo, odnosno poganstvo. A kako je Sveti Jure svojim mučeništvom pobijedio poganstvo, tako je svojim svjedočanstvom muke mnoge naveo na obraćenje. Smatra se da je Jure tako pobijedio zmaja, odnosno poganstvo koje se i danas među kršćanima širi na različitim prostorima na različite načine, te nas po uzoru svetog Jure poziva na otpor tom zlu, na otpor poganstvu, da nasljedujemo Krista po čijem je imenu Jure pobijedio zmaja. I mi smo pozvani na to, sestre i braćo, da znamo biti odlučni kada treba, čuvati svoje očinske vrijednosti, živjeti, svjedočiti, a na koncu i u tim i takvim vrijednostima umrijeti. Ne zaboravimo onaj tko se ustraši pa kaže kako danas ima prolijevanja krvi, kako danas ima progonstva, kako danas ima na različite načine patnje i nevolje. A ja kažem: Crkva koja ne gori, onda i ne svijetli. Tek ona Crkva koja gori, ona i svijetli. Tek ona Crkva koja trpi i kroz trpljenje i nevolje prolazi – to je Kristova crkva“, poručio je znameniti propovjednik i Božji sluga fra Luka Marić, te prepustio molitvenu riječ svojima fra Mili Vlašiću i župniku fra Stanku.

Nakon svete mise, uslijedio je blagoslov ručka i zajednički objed svih mještana i njihovih prijatelja. Onima koji nisu mogli doći, ručak je odnesen u njihove domove, a nekako nam se čini da su sve mudre, sijede dragićke glave bile među svojima ove srijede, slavile svog svetog Juru i sjećale se onih mučeničkih vremena iz kojih je, opet, narod sa svojim fratrima izlazio kao pobjednik. I nema laganih vremena za ovaj puk, ali kako reče fra Luka, Crkva koja trpi i kroz nevolje prolazi, to je Kristova crkva. Kristova crkva je i u Dragićini, i u svim sličnim, svetim mjestima.

- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Dragićina je još jednom potvrdila status jednog od najsložnijih sela, a sveti Jure s uskrslim Kristom se ponosi!… pišu Grude.com.

Više na poveznici izvora: Grude.com – FOTO: DRAGIĆINA SVEČANO PROSLAVILA BLAGDAN SVOG ZAŠTITNIKA SVETOG JURE! Stota obljetnica za povijest najsložnijeg sela

Foto: Ante Boras

/Misija FRAMOST/

najnovije vijesti