„Nećeš valjda opet“ – tako su dvije susjede uz šalu ispratile vitalnu 92-godišnju Dragicu Brkić koja je i ovoga vikenda ispunila još jednu životnu misiju – hodočašće za Međugorje. Više od 100 puta je ova žena, koju život nije mazio pješice stigla u poznato marijansko hodočasničko središte.
Ali ovoga puta trasa za pješačenje je bila još izazovnija. Mostarci vrlo dobro znaju što znači lokacija Bijele rivine koje su teško prohodne i za daleko mlađe penjače, piše Večernji list BiH.
No, Dragica je u pratnji sina i lagano obučena probila ‘prvi led’ prema Humu i nastavila dalje prema Sretnicama gdje se pomolila na grobu supruga Pere s kojim je provela u braku 32 godine. Nastavila je do Čitluka gdje je ponovno zastala na lokalnome groblju, te uz pratnju kćerke nastavila posljednju dionicu. Kada je stigla u Međugorje nakon šest sati hodnje, pomolila se u crkvi sv. Jakova, zatim otišla do Župnog ureda gdje je platila mise na nakanu, te se na kraju pomolila ispred Gospina kipa u središtu Međugorja. Nije Dragica propustila ni nedjeljnu misu na kojoj je ranom torom bila u Mostaru.
Dragica Brkić, 92-godišnja je majka troje djece, baka osmero unučadi i prabaka 18 praunučadi, je osoba koja svojom energijom i življenjem potiče sve oko sebe. Ona nije samo žena koja je prošla kroz brojne životne izazove, već žena koja svojim nesebičnim životom, snagom i ljubavlju prema obitelji i vjeri, postavlja primjer za buduće generacije.
Ona živi u srcu Mostara, u kući sa vrtom koji je njezino malo carstvo, i gdje uči svoje najmlađe članove obitelji koliko je važno voljeti, cijeniti i biti zahvalan za svaki dan života. Kao i kroz život tako je i ovo hodočašće Dragica uspješno prošla sve prepreke.
Obitelj Dragicu vidi kao svoju snagu i inspiraciju. Njezina predanost vjeri i obitelji ne poznaje prepreke. Dragica je od početka svojih hodočašća u Međugorje 1981. godine, kad su počela Gospina ukazanja, ustrajala u svom duhovnom putu. Niti godina, niti tjelesne poteškoće nisu je obeshrabrile u toj misiji, koja je za nju mnogo više od običnog putovanja – to je poziv koji živi svaki dan.
Njena obitelj, koja je uvijek tu uz nju, ponosna je na nju. Unučad i praunučad često govore kako je Dragica njihov temelj, kako im pokazuje kako živjeti s vjerom, ljubavlju i dostojanstvom. U dobi od 92 godine, ona je živući primjer toga što znači biti živ – ne samo fizički, nego duhovno i emocionalno prisutan. U njenoj priči ne postoji trenutak predaje. Svaka prepreka na njenom putu bila je samo još jedan korak prema ispunjenju njezine životne misije. Bez obzira na sve što je život donio, Dragica je uvijek tu – za obitelj, za vjeru, za sve što ona predstavlja.
