Jedna rečenica izgovorena u širem društvu mogla je skupo koštati čovjeka iz Mostara. Priča ide ispočetka da se čovjek našao s društvom u kafiću, a kako je dan odmicao društvo je bilo sve veće. Nakon što se malo i popilo i nakon što su sve sportske teme prepričale i ispričale krenulo se u one malo “vruće”. U Mostaru je ioanko sve vruće, a muškarci ne bi bili muškarci i Mostarci kada se ne znali pohvaliti koliko su dobri u seksu.
I tako jedan iz društva se pohvalio da ga žene vole, te da ih mijenja kada i kako hoće. Drugi je rekao da voli voditi ljubav na raznim uzbudljivim mjestima poput lifta ili na zadnjem sjedištu svoga auta. Naš junak je vidio da je đava odnio šalu pa se i on morao nečim pohvaliti. ” Ja vam skoro svaki dan vodim ljubav na radom mjestu”.
Društvo je zanijemilo, i skoro svi su ostali bez teksta. Znali su da se čovjek informatički stučnjak, ali ne i gdje radi. Jedan iz društva se odmah i malo zabrinuo jer je njegova žena tajnica u IT kompaniji. Društvo se razišlo, a čovjek je zaboravio na to što se dogodilo u kafiću taj dan. Ali kako to biva u Mostaru nisu zaboravili drugi, pa se ubrzo po ćaršiji počela širiti priča.
Jedan iz društva je sjedio kroz par dana sa prijateljem u kafiću kada je naš junak prošao ulicom te ga je normala pozdravio.
Na pitanje ko ti je ovaj, čovjek je odgovorio: “Ma šuti ne pitaj, taj ti svaki dan na poslu prevrće žene”.
Taj drugi koji je sjedio u kafani prenio je priču dalje da je čovjek prava napast za žene, i da je čuo da se zbog njega raspadaju brakovi.
Slijedeći je već dalje prenio da su neki muževi zbog njega premlatili svoje žene, pa i da ih je policija spašavala.
Priča je tako došla i do jedne tipične Mostarke koja je u društvu sličnih sebi čovjeka opisala ovako: “Moja, moja on ti je ko pastuh. Sve žene lude za njim, posebno u firmi gdje radi”.
Prijateljica iz društva je upitala pa ima li ženu, a ova odgovori: “Jao moja jesi glupa, pa jadnica mu pere, pegla i kuha, i nema pojma šta on radi na poslu”.
-Pa gdje radi?
“Moja koda znam, sigurno je u državnoj firmi, ta znaš da tamo oni ne rade ništa i imaju vremena”.
I tako se priča proširila da je stigla do supruge našeg junaka. Sačekala ga jedan dan ljuta ko ris kada je ovaj došo ih kafića.
Odmah s vrata je zaurlala na njega:
-E sad ćeš me čuti. Koga ti cijeli život lažeš. Prodaješ mi ćulahe da te glava boli od laptopa i da moraš u kafić da se opustiš, a ti me varaš skim stigneš: E da znaš da ću spakovat kofere i vraćam se majki iz ovih stopa.
Čovjek se nađe u neobranom grožđu. “Ljubavi pa ja imam i volim samo tebe”.
-Svi tako kažu, a ja čula da si prevrno pola grada!!!
“Od svih tih prevrtanja jedino sam prevrno meso na roštilju”., odgovori joj on.
–Jadan bio žene po kavama pričaju da si se ti hvalio u društvu da svaki dana spavaš s nekakvim po radnim mjestima.
Čovjek se puče po glavi da sve odzvoni. “Bona nisi normalna majke mi, pa sjedili mi neki dan u kafiću, i svi se hvalili ljubavnim vještinama i onda ja ispalio da svaki dan vodim ljubav na radnom mjestu”.
–Eto vidiš sad i priznaješ skote bezobrazni, zajeca žena,
“Pa gdje ja radim”?, upita je on.
–Radiš od kuće, reče kroz suze.
“Pa ko ima u kući ovdje”?
-Nema niko nego ja i ti.
“Pa skim onda vodim ljubav na poslu”?
-Samnom stoko jedna, reče i u sekundi iz plača pređe u smijeh kad je skontala.
“Eto ti Mostara i priča moja ti,” od muhe stvore međeda.
-Jeste vala, umal se ne vratih majki, a ono niđe veze moj ti.
