Prava drama dogodila se u Mostaru početkom ovoga tjedna. Jedan (ne) odgovorni vozač malo je “zaružio” s nedjelje na ponedjeljak, i to ne bi bilo ništa novo da u svemu tome nije zaboravio gdje je ostavio automobil. Priču nam je ispričao susjed od dotičnog gospodina.
Moj susjed je napravio pravu dramu jer je mislio da mu je netko ukrao automobil. Kako je sam priznao popio je koju više u nedjelju navečer i došao je kući u sitne sate. Kako kaže činilo mu se da nije ni legao, a već ga je sat probudio. Ustao on tako mamuran, umio se i bez kave požurio da ne okasni na posao. Ključevi od auta mu nisu stajali gdje vazda stoje i krenu on u dvorište. Mislio je da ih je ostavio u autu. U glavi mu sve bubnji ko na stadionu za vrijeme utakmice, a ni kroz maglu se ne sjeća ni gdje je ostavio auto. On i ne plaća parking, a time se i javno hvalio po naselju:
–Ta nisam mahnit, ta ću parkirat kada mogu ostavit auto gdje hoću.
E to jutro nije znao gdje je to gdje hoću. Obišo sve zelene površine u dvorištu, a onda i trotoare gdje obično ostavlja. Onako bunovan konto da i ne vidi dobro, pa istu akciju ponovio dva puta. Auta nema, pa nema. Auta nema ni parkingu koji se plaća, pa je bio siguran da mu ga je neko klepio.
Odmah se zaputio u policiju. Na porti ga dočekao policajac koji ga pita što treba?
-Nema mi auta, možda ga je podigao Vaš pauk?
Ma jok nemamo ti mi pauka, bar ne onoga koji radi.
-Onda mi je neko ukrao auto.
Gdje ste ga ostavili?
-Ne znam.
Kako ne znate?
-Ma sinoć sam znate, osto do malo kasnije i nisam siguran.
Pa i ne znate jeli vam auto ukraden ili je u pitanju nešto drugo?
-Nemam iskreno pojma.
Pa kako ćemo mi imati pojma? Pregledajte još jednom parking.
-Pregledo sam tri puta, a ja i ne parkiram na parking.
Nego gdje ga parkirate onda?
–Tamo gdje se ne plaća, nekad ga popnem na trotoar, nekad na zelenu površinu.
Baš ste pametni!!!
-Normala da sam pametan.
E sada kada ste tako pametni tražite sami auto.
Gdje da ga tražim?
Pun Mostar trotoara i zelenih površina.
Ode čovjek ponovo u dvorište i nabasa na kontrolora.
-Momak jesi li igdje vidio auto, evo ti broj tabla.
Čovjek unese broj u sustav i reče: Nema vašeg auta u sustavu, niste platili parking nikada u životu.
-Normala da nisam, pa nisam mahnit da vam plaćam. I nisam te to pitao nego jesi li mi vidio auto.
Idi onda na policiju, šta mene pitaš.
-Išo sam, ali nikakve vajde od toga.
Nije znao šta će, pa ode na brzinu popit kavu da malo misli razabere.
Naruči duplu i odmah je srkne, pa naruči još jednu i veliku čašu vode.
Ko je vina večero, vode doručkuje, reče mu konobar smijući se.
-Uh glava mi ko cocin bubanj, i pantale me bole kako sam se naloko vlahova. I još mi auto nestalo.
Kako ti je bola nestalo?
-Ma pošo na poso jutros i nigdje auta- U hebote, pa ja nisam na posao ni otišo. Uze mobitel i nazva šefa:
-Šefe ja sam. Ma auto mi nestalo, pa ga tražim, javim se kada ga nađem.
Konobar ga gleda, a šankerica mu pruža mobitel i pita je li ovo tvoje auto?
Ne vidi on mačke bijele, pa reče:
-Ma jok moje je nestalo.
Na Žući neko objavio da auto sa sva četiri i upaljeno stoji cijelo jutro.
-Kakva je to budala. čuj ostavit auto upaljeno.
Nemam pojma u Radićevoj ulici stoji.
-Golemo u mojoj je ulici.
Neki Golf šestica izgleda,
-Pa i ja imamo Golfa šesticu, reče i uzme mobitel od šankerice i dobro protrlja oči, pa se lupi koistopa po čelu.
-Izgleda da sam ja ta budala, reče i otrči tamo.
Auto stoji, ali nije upaljeno, ali gore sva četri.
-I taj Žućo paniči, čuj upaljeno auto. Niđe im veze, šta oni imaju slikat moje auto.
Uđe u auto i ključ na mjestu. Zavergla on, ali auto ni makac. Verglajući ubi ga crvena od goriva, ali on ne konta. Misli da mu se priviđa od mamurluka.
Nakon minute verglanja skonto je da ipak nema goriva. Kako će i bit kada je stajalo upaljeno ko zna koliko, reče onako sam za sebe.
Izađe iz auta da vidi šta će i baš u tom momentu naiđe policajac.
Gospodine maknite taj auto, već imamo 20 poziva zbog njega.
-Mako bi ga ja ali nema goriva, moram ili na pumpu ili ga odšlepat. Neka stoji još malo.
E ja ću ti napisati prijavu i nazvati pauk da znaš.
-Samo ti zovi, pauka nema u ovom gradu.
Onda zovem vučnu službu i to iz ovih stopa, nazva BiHAMK uruči mu kaznu i ode.
I na kraju plati jadan kaznu i šlepu, a i izgubi dan na poslu. Košta ga sve dvi stoje. Mogo pola registracije platit.
I kada je nakon svega došao kući pred zgradu ispriča sve susjedu, a ovaj mu reče:
Hoćeš li sada platiti parking ili?
-Jašta ću ta nisam Rok Feler, a i platio sam danas i mogo sam ga parkrat svu godinu u Dubrovniku na Stradunu. Odo sad spavat, nadam se da neću sanjat pauka i parkinge.
