Mostar ne može bez drame. Ovaj puta dramatično je bilo u stanu jednog Mostarca nakon što mu je došla kazna za neplaćanje parkinga koga je platio. I to kako ga je platio. Priču prenosimo u cijelosti.
Glavni junak ove priče je prosječan čovjek. Kao i većina njegovih sugrađana sastavlja kraj s krajem, ili kako kako kažu u Mostaru živi od prvog do prvog. Valja uzdržavat ženu i djecu i pazit na svaku marku. Kada se u Mostaru počeo plaćati parking bio je protivniik toga, ne zbog plaćanja nego zbog javašluka oko svega.
Žena da nagovarala da plati taj parking.
Haj bola uplati parking, ta nećemo se gubat!
-Bona ta ću se gubat. Neću zbog principa.
Kakvog sad principa?
-Imaš li ti oči ili se praviš ćorava?
Kakve veze imaju oči s parkingom?
-Imaju itekako. Ta vidiš da ovi svi u naselju koji imaju bolja auta od nas i koji su ko neki poduzetnici i privatnici auta penju po trotoarima?
Normala da vidim, ali platit će oni za to kaznu sigurno.
-Hoće al kad na vrbi rodi grožđe. Ovdje samo sirotinja može plaćat.
Nemoj bola bit ters. Mora se malo u gradu i stanje sredit. I svak nek pođe od sebe.
-Bezzzze ti priča.
Kako bola bezzzeeee?
-Ja pođem od sebe i ne mogu niđe doć od njih.
Ne kontam te majke mi moje.
-Normala da ne kontaš, ti samo po svom. Plati ovo, plati ono.
Neam bola pojma šta te goni?
-Pođem ujutru na poso auto mi zagradio onaj s đipom. Kada ga dozovem da se pomjeri moram ko Janica manevre izvodit od onih koji upale sva četiri i odu na bankomat ili kupuju kifle. Đe tu zakon?
A ne znam tebi ne bi Bog ugodio.
-Ta mi ima ko ugađat. Plaćam smeće uvijek dvorište puno smeća. Plaćam internet veza puca ko kokica. Plaćam vodu ona mutna iz česme. Plaćam za ceste one pune rupa. Haloooooo bona!!!
Eto samo ti plaćaš, pa plaćaju svi.
-Nije se rodio ko će tebe nadgovoriti.
Normala da nije, nego plati to i da smo mirni.
-Hoću vala samo da mi više ne zvocaš nad glavom. Hebo te parking da te hebo.
I tako teško se on odvoji od para koje je namjeravao negdje drugo potrošiti i plati parking. Žena ga sada uvjeravala da su mirni.
Bola kada god dođeš imaš parking.
-Aha to ti kažeš jer ne voziš.
Zar nemaš sada kada si platio mjesta?
-Imam al na Merdžan glavi.
Kako to sad?
-Radnim danom je ok, ali vikendom kada se ne plaća ovi neplatiše lijepo presele sa trotora na parking. I kada dođem subotom i nedjeljom parkinga nigdje.
E vala svašta.
-E vala jašta, a ja slušajući tebe glumim poštena građanina.
Bola ti i jesi građanin, ta neš se ugledat na te seljačine koji bacaju vreće kroz prozor i parkiraju po travi.
-Kakvoj bona travi? Čuj trava u Mostaru, jadan ti sam što me heklaš.
I nakon nekog vremena prestala ta priča o parkingu. Sve dok naš junak nije prije par dana nije našao kaznu za brisačem za neplaćanje parkinga. Došo kod auta i gleda a ne vjeruje. Vidi a na vidi. U prvi momenat konto da se skrivena kamera. Okreće se oko sebe ko ventilator očekujući nekoga da kaže a jesmo te sa skrivenom kamerom. Prođe pet minuta niđe nikoga, samo on i kazna u koju bulji ko tinejdžer u duplaricu Plejboya.
Ode kući i reče ženi s vrata:
-Finu si mi kašu zakuvala.
Kakvu kašu, ta nisam mahnita znam da nisam kuhala kašu.
-Ne kuhaš ti ništa, da ti nije majke svi bi gladni bili.
Eno sada ti i to smeta. Nisi ti dobar.
-Normala da nisam. Ko će bit dobar u ovom gradu.
Koji ti je klinac sada?
-Kako bona koji. Dobio sam kaznu za neplaćanje parkinga.
Daj ne laži bola.
-Evo pa vidi pametnjakušo.
Gleda ona i normala nije joj jasno.
Bola da nisi zaboravio platit?
-Šta ću bona zaboravit. Uplatio na godinu prošli mjesec.
U ćemu je onda kvaka?
-Kaka kvaka ženo. Ispo sam budala plaćajući parking.
Joj opet ti o tome ko pokvarena ploča.
-Jašta ja ko pokvarena ploča, a smiju mi se s prozora oni koji nisu platili parking.
Ma bola to je neka greška. Ispravit će oni ti.
-Ta će oni isprvaiti. U ovom gradu sve je nakrivo nasađeno.
Aj bola nemoj tako još mi i sestri pričaš svašta, a ona se konta vratit iz Njemačke.
-Đe će se vratit. Pa u Mostaru se više i nu kusur nikome ne vraća.
Bjeri bola ti si poludio.
-Normala da sam poludio, ovaj grad da je prekrit šatorom bio bi najveća ludnica na svijetu.
Ode on ljut ko puška. U sebi misli kakav je hajvan ispao plaćajući parking. A nek žandaraju kad mogu i kad ima budala, neš više banke za parking pa makar auto u dnevnom boravku parkiro. ronca on na glas. Ulazi u auto da krene ispravljat krivu Drinu, a susjeda koja vječno visi na prozoru mu dobaci: Tako vam je to moj susjed kada ne plaćate parking kavom ću častit one što su vam napisali kaznu.
Sram da te bude tračaro. Ko te tjera da zabadaš tu nosinu u tuđe živote!!!
Susjeda se uvrijedila.
Zovi samo zovi. I nek pauka dovedu da požandara ove kojima ne smiješ zucnut. Mene si našla heklat torokušo jedna.
Ja torokuša???
I torokuša i mahaluša. I daj više skini se sa tog prozora. Ako je ovo cirkus nije Mapet šou.
Žena je počela kričat na te riječi, a naš junak krenu ka autu i osta ko ukopan. Zagradio ga nekakav sa limuzinom i upalio sva četri. Otišo čovjek na kladionicu…
