Danas slavimo Duhove, blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, pedeset dana nakon Kristova uskrsnuća. Slavi se i kao blagdan rođenja Crkve jer su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnogi su se dali krstiti i primili Duha Svetoga.
Isus je svojim apostolima obećao poslati Duha Svetoga. Dolazak Duha Svetoga opisao nam je sveti Luka u drugoj glavi Djela apostolskih, a njegovo djelovanje možemo pratiti i kroz cijelu knjigu Djela apostolskih.
Duh Sveti spustio se nad apostole u obliku plamenih jezika. Plamen svijetli, daje toplinu, čisti, a toplina daje životnu snagu. Sve su to osjetili i sami apostoli primivši u sebe božanski plamen. Njihovim je srcem prostrujala neka tajanstvena snaga, koja ih je tjerala na propovijedanje, na svjedočenje.
Duh Sveti je Bog kao i Otac i Sin, jedne te iste naravi s njima. On je živi plamen Očeve i Sinovljeve međusobne ljubavi. Otac i Sin šalju i nama Duha Svetoga, da nas s njima što više poveže.
Duhovi su i važan folklorni datum, u kojem su se davni proljetni stočarski i poljodjelski običaji vezali s kršćanskim blagdanom: izvođenje stada, kićenje cvijećem, umivanje u ranu zoru, razna natjecanja (u srednjem vijeku viteški turniri), maskiranje, plesovi. U istočnim hrvatskim krajevima (Slavonija, Srijem, Bačka) poznat je narodni običaj kraljice (kraljevi, ljelje).
Duhu Svetom posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Izvor/ Tekst i foto preuzeti sa: Zupajastrebarsko.hr
/Misija FRAMOST/
