Duša se od tijela rastala Hrvatsku je do smrti ljubila zauvijek je u Mostaru ostala

Komandos
Kada sve prođe
i Sloboda nam dođe,
ostaju samo slike i uspomene
prate nas mrtvih sjene.
Prijatelje ne zaboravljamo
živjet dalje nastavljamo,
u duši velika praznina
slobodna je Domovina.
Ne možemo se vratiti
u tišini ćemo se sviju sjetiti,
bojovnici su prvi krenuli
kao Sokolovi visoko se vinuli.
Bila su to ratna vremena
bitka nije izgubljena,
mlad ratnik je pao
svoj život za druge je dao.
Na počinak se sprema
od te ljubavi veće nema,
tko svoj život za druge daje
vječno u srcima ostaje.
U tišini za sviju se pomolim
svoj Dom iz duše volim,
Bože smiluj se svima
našim palim braniteljima.
Život je borba bez prestanka
zadnja akcija bez povratka,
bojovnici mrtvi i ranjeni
od nas nisu zaboravljeni.
Bol je neizdrživa bila
duša se od tijela rastala,
Hrvatsku je do smrti ljubila
zauvijek je u Mostaru ostala.
Nova sviče zora
ratnik se u miru odmara,
znao je iz akcije vratiti se neće
kraj groba gore svijeće.
Autor@Vlado Visković