Novinar Vlado Vurušić na portalu Jutarnjeg lista objavio je tekst pod naslovom “Dva scenarija za kraj rata: Prvi bi mogao biti poguban za Balkan, a drugi za Putina”.
Objavljujemo ga u cijelosti, bez korekcija:
– Rat u Ukrajini ulazi u četvrti dan. Borbe se vode diljem zemlje, a pa i u glavnom gradu Kijevu. Razvija li se situacija onako kako je zamislio Putin i njegov Generalštab? Prema onome što je zamislio sve bi trebalo biti gotovo, prema njegovim proračunima, do 2. marta. Postoje dva scenarija koja treba imati u vidu.
Uspije li rat ući u drugi tjedan, a potom i dalje – stvari za “Mad Vlada” i njegovu kliku bit će sve teže, kao što će opasnost od novih sukoba i napetosti u Evropi biti sve izraženiji ako se njegov suludi osvajački plan o brzoj ratnoj pobjedi ostvari. Sve ovisi o snazi ukrajinske vojske, njenoj osposobljenosti i motiviranosti te dostavom oružja i drugom pomoći od strane Zapada. Ukrajinska vojska, kako kažu informacije, pruža veliki otpor pa se već postavlja pitanje u kom pravcu ide ruska invazija.
Teško bi ga bilo zaustaviti
Prvi scenarij je zabrinjavajući i uznemirujući – pod pretpostavkom da Putinov Blitzkrieg uspije i Ukrajina padne u sljedećih nekoliko dana te on uspije instalirati svoju kolaboracionističku kvislinšku vladu, stvari za sigurnost Evrope postaju sve krhkije. Takva pobjeda bi mu svakako dala krila za dalje agresivne akcije te diktiranje i postavljanje sve većih uvjeta kojima može ucjenjivati. Naime, teško bi se Putin i njegova ratna kamarila, a to znamo iz povijesti, zaustavio na Ukrajini sa svojim prijetnjama, traženjima i uvjetovanjima. Teško bi ga onda bilo zaustaviti.
Već vidimo da mnogi nagovješćuju da bi sljedeće njegove mete mogle biti još dvije postsovjetske države koje su odabrale prozapadni politički “kurs” – Gruzija i Moldavija i teško da bi ga, ukoliko padne Ukrajina tu nešto moglo zaustaviti. Putinove prijetnje Finskoj i Švedskoj da će platiti ako i one požele uči u NATO pokazuju kuda kremaljski ratni vožd smjera, pogotovo ako znamo Finsko neugodno povijesno iskustvo s Rusima, odnosno tadašnjim SSSR-om, koji im je oteo dobar dio teritorije u Zimskom ratu 1939-40 godine. Putinova propagandna mašinerija prstom prijeteći upire i oprema Baltičkim državama – Litvaniji, Latviji i Estoniji, koje su doduše članice NATO-a i EU-a, ali i prema Balkanu, gdje je nestabilna situacija u BiH te “meškoljenje” Aleksandra Vučića koji je stavljen pred dilemu – čiju stranu odabrati – evropsku ili Putinovu. Ako odabere ovu drugu, a raspoloženje u Srbiji ide prema tome, Balkan bi mogao biti nova točka Putinove očajničke i destruktivne politike. Rusija podržava Milorada Dodika, koji je obećao Rusiji da “BiH nikada neće u NATO dok je Republike Srpske”.
Pomoć nezaštićenom narodu
Dakle, u slučaju uspješnog ruskog “Blitzkriega” u Ukrajini, Evropa bi se s ojačalim i na osvajačkom trijumfu potpuno nepredvidivim Putinom suočila s velikim problemima. Pri tome nijesam mislio ovdje samo na ratnu mašineriju, mada i one, kakao bi to rekao Slobodan Milošević, “nisu isključene”. Razlog za intervenciju na Ukrajinu Putin je upravo pronašao u Miloševićevim obrazlaganjima ratova u Hrvatskoj i BiH – spriječavanje genocida, pomoć nezaštićenom narodu i obračun s povampirenim ustašama i balijama. Putin je možda izgubio osjećaj realnosti i iracionalno rasuđuje, nakon gotovo dvije godine pandemijske izolacije, ali on je prelomio – krenuo je u ratnu avanturu koja može imati dalekosežne posljedice – u prvom redu i za njega ali i Rusiju, no može i te kako nauditi Evropi, prema kojoj ne može sakriti svoj prezir i uvredu koju samo on osjeća.
Trenutno misli da je smrtonosno oružje i agresija ono čime on raspolaže. To je jedini njegov adut, kao što su to neki i u prošlosti mislili da je jedino sredstvo njihove nadmoći. No, postoji i drugi scenarij – a taj je onaj kojeg se možda sam Putin, a pogotovo oni oko njega, boje i pomisliti – Što ako brza pobjeda ne bude ostvarena, a Kijev se pretvori u Vukovar ili čak Staljingrad te se uvuku u neki novi Afganistan.
Ruski milijarderi već su izgubili preko 50 milijardi dolara
Ako ne bude “malog i brzog pobjedonosnog rata” režim Vladimira Putna bi se mogao naći u velikim problemima. Sankcije koje već daju rezultate – ruski milijarderi već su izgubili preko 50 milijardi dolara, dionice ruskih tvrtki strmoglavljuju se u propast, inflacija raste, rublja devalvira, Rusija ostaje bez “čipova” koje sama ne proizvodi, dovodi u pitanje svoj svemirski program, razvoj umjetne tehnologije, a i izvozi energenata i žitarica dolaze u pitanje, a i sami rat, već u prvim danima koštao je, o tome čak pišu neki neovisni ruski mediji – preko 3 milijarde dolara.
Svaki dan po milijardu i pol, a ne računamo tu mrtvačke kovčege koji će uskoro početi kretati put Rusije. Bez brze pobjede Putin je svjestan da mu se onda problemi u zemlji gomilaju geometrijskom progresijom. On sada ima vjernu ekipu oko sebe, ali krenu li kola nizbrdo, uvijek se nađu “mangupi u vlastitim redovima” koji mogu zasoliti i iskočiti iz sunovrata. Ne samo zbog ekonomskih udaraca, već i zato što ne može zaustaviti ni antiratne prosvjede u vlastitom dvorištu. Evidentno je da dobar dio Rusa nije s “oduševljenjem” prihvatio njegovu ratnu avanturu, jer nema patriotskog ushita na ulicama već sasvim obratno. Već danima ljudi se okupljaju po ruskim gradovima i negoduju protiv rata, a to znači i njega.
Unatoč velikoj propagandi režimskih medija, uništenoj građanskoj i liberalnoj oporbi, ipak ljudi imaju snage i hrabrosti izaći na ulice, premda znaju da će ih policija tući i hapsiti. Možda će ih čekati ponovno nestašice, neće moći putovati vani, ruskim sportašima onemogućit će se nastupi, smanjit će se plaće i mirovine, a proputinovska propaganda je ionako postala sve prostačkija i prava uvreda za zdrav razum, kojeg Rusi ipak imaju i uvijek su ga imali i u najtežim danima svoje povijesti. Svijet hoda po rubu, ali svakako je jedno jasno – kako god završilo – najveću cijenu će ipak platiti Rusija.
