Cibona je prošli tjedan osvojila svoj jubilarni 20. naslov košarkaškog prvaka Hrvatske, ali tek drugi u posljednjih devet godine te prvu dvostruku krunu u istom periodu.
Već idući tjedan mogla bi se ugasiti. Priče o stečaju Cibone traju već više od 10 godina, ali dosad je uvijek nagodbama i produživanjima rokova uspijevala eskivirati tu sudbinu. Sada je situacija ozbiljnija.
Klub je trenutno bez direktora i predsjednika, jedini čovjek koji može donositi odluke je financijski direktor Ivan Matasić, predstavnik misterioznih investitora predodređenih da spase posrnulog zagrebačkog diva koji se trenutno nalazi u Americi i ne odgovara na Indexove upite, a sportski direktor Marin Rozić i donedavni direktor Mauro Lukić preko medija odgovornost za budućnost kluba prebacuju na Grad Zagreb.
Cibona trenutno ima dva golema egzistencijalna problema. Prvi se odnosi na 21. lipanj, kada će proći 60 dana otkako je klupski račun pod blokadom, nakon čega će se moći pokrenuti stečajni postupak. Drugi je to što investitori, za koje se već šest mjeseci najavljuje da će pokriti četiri milijuna eura dugova i uložiti dodatna dva milijuna u klub, ne žele dovršiti posao dok klub ne riješi pitanje dvorane.
Pa iako je naširoko poznat kao Cibonina dvorana, KC Dražen Petrović već dugo je u vlasništvu Grada Zagreba, a zbog duga prema Gradu Cibona se ove sezone nije mogla formalno ni prijaviti za njegovo korištenje. Klub od Grada traži koncesiju na korištenje “svoje” dvorane, tvrdi da ih samo Grad može spasiti, ali da nema ni volje za komunikaciji, a kamoli razumijevanja.
Čovjek od kojeg trebaju odgovore je Goran Đulić, koordinator Grupe za sport u Gradu Zagrebu i predsjednik Vijeća Ustanove Upravljanje sportskim objektima, koja upravlja spornom dvoranom. Ako već u klubu ne mogu do njega, nazvao ga je Index da pojasni situaciju iz perspektive Grada.
“Kompleksno je to što traže. Možemo razgovarati o koncesiji, ali već je sredina lipnja, ova ekipa je u klubu od listopada i obećava investitore, a mi još ne znamo o kome se radi, tko to ulaže. U veljači rade presice da imaju sponzora, a onda opet traže pomoć od Grada, i to ne bilo šta. Moramo znati s kim baratamo, imati normalan poslovni odnos, da nam pomognu da shvatimo kontekst, a to od njih nismo dobili”, rekao je Đulić za Index.
“Nismo dobili nikakav dokaz ni da ti investitori zaista postoje. Potpisali su ugovor o neotkrivanju, pa je to poslovna tajna, ali neka onda ti investitori dođu i predlože sastanak pa ćemo razgovarati otvorenih karata. Ovako oni postoje samo hipotetski”, objasnio je.
Đulić tvrdi da dobra volja Grada postoji te da Grad nikad nije ucjenjivao klub da će ga deložirati ako ne isplati 100.000 eura duga za korištenje dvorane Ustanovi, koji su obje bivše vlasti prebijale tako što je Cibona svim korisnicima dvorane ustupala semafor, koji je u njenom vlasništvu.
“Ne samo da ih nismo ucjenjivali nego smo im prije tri mjeseca ponudili ugovor za obračun plaćanja, sporazum prema kojem bi se i smanjila potraživanja prema Ustanovi, ali ništa nisu potpisali niti su se htjeli očitovati”, tvrdi Đulić.
Ali čak ni dobra volja nije dovoljna jer za dodjelu koncesije na dvoranu Ciboni postoje pravne i proceduralne prepreke.
“Koncesija se ne može samo tako dodijeliti nego se mora raspisati tender, a na njega se ne možete prijaviti ako imate dugove prema Gradu. Taj dug je prije predstečajne oko dva milijuna kuna Gradskom uredu za obrazovanje, sport i mlade, Ustanovi Upravljanje sportskim objektima i Sportskom savezu Grada Zagreba, a u predstečajnoj još milijun i po. Dakle, oko četiri miljuna, što je mizernih 10 posto od ukupnih 40 milijuna. Barataju s milijunima eura, a to ne mogu sanirati”, dodao je.
Dok u Ciboni tvrde da sa strane Grada nema komunikacije ni razumijevanja, iz Grada poručuju da samo žele transparentnost koju im klub ne pruža. Ali Cibona drugu opciju nema. Bez dvorane, nema ni misterioznih investitora, ni pokrivanja dugova, ni novca za daljnje funkcioniranje kluba. Mlada šampionska ekipa već se počela osipati, igrači su bez ugovora četiri ili više mjeseci i ništa ih ne priječi da zatraže raskid.
I onda će dvostruki prvak Europe, nekadašnji ponos i sportski simbol Zagreba, ostati klub bez dvorane, novca i igrača. Samo sa semaforom, koji će na javni konkurs da se naplate dužnici. I sjećanjima.
