Začuo se vjetar sa planina
Čujem to me zove domovina
Zovu polja, kamen i ravnica
Nedostaju domu njena djeca
Na sve strane svijeta su rasuti
Zarasli im do ognjišta puti
Bogom rađa, niče k’o što je i prije
samo nema nikog, da ubere i zalije
Ej Neretvo ljepotice mila
Što si svom se moru u zagrljaj slila
Gdje protečeš svima reci
tu živjeli su naši preci
Vratit će se sokolovi
i sve tvoje sokolice
Zarosit će majci lice
opet suze radosnice
Daniela Škegro/HERCEGOVKA.net
Ej Neretvo ljepotice mila što si svom se moru u zagrljaj slila
Prethodni članak
Sljedeći članak