Naš portal nastavlja s predstavljanjem mladih nogometnih talenata, a danas je to Emanuel Primorac iz Škole nogometa Tiki Taka.
Za početak hoćeš li se predstaviti čitateljima našega portala?
“Pozdrav ekipa, zovem se Emanuel Primorac imam 9 godina, 3. sam razred osnovne škole Ivana Gundulića, i jako volim igrati nogomet”.
Od kada se baviš treniranjem nogometa?
“Sa prvim treninzima sam krenuo sa 4 godine, u International-u, sa trenerima Vladimirom i Bakom Sliškovićem”.
Zašto si izabrao nogomet kao sport kojim ćeš se baviti?
“Nogomet sam pratio sa tatom, zajedno smo se igrali i tako sam zavolio taj sport. Gledajući starijeg brata Vjeku poželio sam s njim ići na treninge”.
Član si škole nogometa Tiki-Taka, pa koliko si o nogometu naučio od svoga trenera Tikija?
“U Tiki-Taka sam krenuo trenirati prije 2 godine, i sa trenerom sam učio od samih osnova nogometa, do odnosa među igračima, poštivanju momčadi. Trener nam je zaista velika moralna i tehnička podrška, a tu je i kao prijatelj”.
Možeš li izdvojiti neku utakmica koju si igrao, a da ćeš je uvijek pamtiti u životu?
“Bilo je mnogo utakmica koje smo igrali, i sve su mi posebne i važne. Ali izdvojio bih dvije, a to je protiv Zrinjskog i NK Mostara. Utakmice su bile neizvjesne do samoga kraja, u zadnjim minutama došli smo do pobjede”.
Koliko je tebi i tvojim vršnjacima nedostajao nogomet tijekom korone?
“Uh… Mnogo! Jedva sam izdržao, ali trener Tiki je dao sve od sebe da nam upotpuni vrijeme doma, pa smo imali treninge doma. Nedostajalo mi je druženje sa ekipom, nogomet vani i na terenu”.
Kako tvoja obitelj gleda na to što se baviš nogometom? Imaš li njihovu potporu?
“Moja cijela obitelj me mnogo i na sve načine podržava u svemu. Pomažu mi da uspijem u svemu, naročito u školi i nogometu. Svi na svoj način doprinose kako bi napredovao kao igrač i učenik. Roditelji me uče da budem skroman, žele da prvo budem odgojen i pošten čovjek i da nikad ne prestanem sanjati”.
Kakvi su tvoje želje za budućnost što se tiče nogometa?
“Nogomet mi je jako bitan i volio bih da uspijem i napredujem. Da jednog dana zaigram u nekom velikom klubu pred punim stadionom. Ali Još sam mali i ima vremena za to, bitno je da imam sretno djetinjstvo i da završim školu”.
Imaš li neku poruku za svoje vršnjake?
“Moja poruka je da se nikad ne predaju, da svi koji imaju mogućnosti odaberu bilo koji sport, da rade ono što vole. Sanjajte svoje snove jer se oni pravi ostvare. Pozdravljam svoju ekipu Tiki-Taka, trenere Tikija, Madžara, Žuržinova i Pandžu… Sve prijatelje.”
HERCEGOVINA.in
