Putopisi su mi u krvi, sada je to očigledno!
Naime, nakon što sam izostavio pisanje putopisa tijekom boravka u Londonu (dobrim dijelom jer sam bio izmoren svakodnevnim poslovnim obavezama) koji sam posjetio za Božić 2022., i nakon što me zbog toga grizla savjest sve do sada, uvidio sam da, bez obzira na umor od svakodnevnog pisanja koji se pojavi s vremena na vrijeme, putopise moram pisati!
Ovaj put izbor je pao na Barcelonu i ovaj put izlazim iz zone komfora mijenjajući nekoliko ustaljenih navika.
Umjesto pet i više dana rezerviram tek četverodnevni put (spajam neradni četvrtak s petkom i vikendom) tako da ću u Barceloni provesti nešto više od dva puna dana (zbog toga i naslov putopisa glasi 60 sati za Barcelonu).
Isto tako, za razliku od prošlih putovanja gdje sam nosio ogromni ruksak, sada sam ograničen na 40x30x20 cm torbom koju moram staviti ispod sjedala jer mi avionska karta omogućava samo takvu torbu.
Još jedna promjena jest pisanje putopisa u hodu, kao dnevnik putovanja, kako bih već na kraju putovanja imao gotov putopis i tako uštedio vrijeme za pisanje (realno, s mojim poslovnim rasporedom i učenjem za polaganje za turističkog vodiča, ne znam ni kad bih ga mogao napisati, a da ne remeti neke druge obaveze, bilo poslovne, bilo obiteljske).
Kao i na većini mojih putovanja, i ovaj se put odlučujem za hostel (osmokrevetna soba sa zajedničkom kupaonicom, što reći, mlad duh ?)
Mladost, rasterećenost, easy-going stil života prisjećaju me na neke davne, bezbrižne godine, a boravak u hostelu vraća mi te uspomene.
Na itineraru je jako puno znamenitosti i živo me zanima hoću li ih sve obići te kako će proteći cjelokupno putovanje budući da ove prve retke pišem iz dubrovačke zračne luke dok čekam na ukrcaj aviona za Barcu.
Obilazim:
Casa Batlló,
Casa Milà,
Park Guell,
Sagrada Familiju,
Gotsku četvrt,
La Ramblu,
Park de la Ciutadella,
Luku Vell i spomenik Kristofora Kolumba,
Crkvu Santa Maria del Mar (iz 14.og stoljeća),
Barcelonsku Katedralu,
Plaže te
Groblje del Poblenou (objasnim u nastavku teksta zašto baš ovo groblje).
Smještanje u hostel i početak obilaska
Nikad mi brže i jednostavnije nije bio transfer od zračne luke do grada i pronalazak hostela. Možda baš zbog toga imam dobru vibru u svezi Barcelone.
Hostel je kind of classy, ima prekrasnu terasu s pogledom na grad, opuštenu i prijateljsku atmosferu.
U hostelu sam se prvi put susreo sa španjolskom kuhinjom te sam probao paellu, ukusno jelo s rižom, bižom, mesom i začinima. Želio bih probati i tapase, to mi je na listi za sutra, kao i obilazak Sagrada Familije,između ostalog.
Druženje na terasi hostela uz paellu
Naime (a evo i praktičnog savjeta svima vama koji planirate posjetiti Barcelonu i upustiti se u razgledavanje izvanrednog arhitektonskog djela neponovljivog Gaudia), nemojte se zaletiti kao ja i pretpostavljati da se podrazumijeva kako Sagrada Familia ima u sklopu i blagajnu gdje se može kupiti karta, jer nema.
Iako sam do sada posjetio na stotine raznih kulturno povijesnih znamenitosti, svuda po svijetu, evo sam naučio nešto novo – karte za Sagradu Familiju mogu se kupiti SAMO online!
Srećom, uspijevam uhvatiti jednu kartu za sutra (preko agencije je malo skuplja nego kad se kupuje preko službene web stranice), u 7 navečer, tako da obilazak ove katedrale ostavljam za prvi puni dan boravka u Barceloni.
Dan dolaska proveo sam u vanjskom obilasku Case Batlló, Case Milà, kao i Sagrade Familije te jednog dijela Barcelone. Kažem jednog dijela jer radi se o gradu od preko pet milijuna stanovnika koji se prostire na više od 100 km².
Casa Milà
Moj plan je u ovih 60-ak sati obići što je moguće više znamenitosti i atrakcija koje sam nabrojao na početku putopisa te tako doživjeti Barcelonu u svakom pogledu.
Btw, noćni život ostavljam mlađima kao i onima koji se tako osjećaju, ja sam više tip turista za obilaske i degustacije nego za partijanje. Isto tako, već sam u startu odlučio da neću ići u obilazak Barceloninog stadiona. Oni koji me znaju, znaju i zbog čega.
Petak, prvi puni dan obilaska Barcelone
Ove retke pišem na kraju obilaska, dok sjedim u hladu taverne u blizini Sagrada Familije i čekam tapase (jedno od španjolskih jela koja su mi bila na listi, znam da su u pitanju tek zalogajčići raznovrsnih jela, moji su pileći kroketi, no htio sam imati sjećanje na njih) te ulazak u Sagradu Familiju koji mi je dodijeljen u 19h (i to jedva, kao što sam već pisao).
Sažimam dojmove današnjeg dana i uviđam koliko se toga može razgledati i naučiti ako se rano krene u hodanje i bude posvećen tome cijelo vrijeme.
Napravio sam cijeli krug, a započeo sam hodanje obilaskom La Ramble, najpoznatije šetnice. Jednom sam gledao jedan dokumentarac o Barceloni u kojem je spomenuto da je Barcelona osmišljena za pješake. I to mi je prvo palo na um dok sam hodao pločnicima pa tako i La Ramblom.
Dugi, prostrani pločnici natkriveni hladom visokog drveća te klupe na obje strane ove široke šetnice jasno govore u prilog tome.
La Rambla
La Ramblom nastavljam dalje, kroz uske uličice Gotske četvrti i nailazim na pravi sakralni dragulj, baziliku Santa Maria del Pi, iz 14.og stoljeća.
Ulaz se, naravno, plaća (vidjeh da je naplaćivanje ulaza u zadarsku katedralu izazvalo buru negodovanja, no osobno smatram da je prihvatljivo platiti ulazak u srednjovjekovnu građevinu ili sakralni objekt kako bi se taj isti objekt održavao i držao uređen za generacije koje dolaze), no crkva krije i mali muzej, kriptu i vrt kao dodatni bonus te gotički interijer.
Muzejski eksponati bazilike Santa Marie del Pi
Nastavio sam dalje i našao i Katedralu no nisam ulazio u nju, budući da sam planirao ulazak u još jednu sakralnu građevinu, crkvu Santa Mariju del Mar, također iz 14.og stoljeća.
Unutrašnjost crkve Santa Marije del Mar (14. st.)
Potom sam otišao do luke i spomenika Kristoforu Kolumbu, zatim do niza plaža (što reći, kad god vidim kakve sve plaže postoje, uvijek pomislim – Lijepa Makarska rivijera i nepregledni hlad borova) koje su mi bile na putu k Poljupcu smrti, nadgrobnom spomeniku koji je postao must see za sve one koji dolaze u Barcelonu.
Za ovu mramornu skulpturu sam saznao dok sam se pripremao za put, a njena neobičnost, ali i ljepota, nagnale su me da se zaputim na groblje del Poblenou (evo odgovora zašto baš to groblje na mom popisu znamenitosti koje želim posjetiti tijekom posjete Barceloni) te se upoznam i s jednim, za mene, potpuno novim načinom sahranjivanja pokojnika (grobna mjesta idu u visinu, stvarajući nekoliko metara visok zid sjećanja na one koji više nisu s nama).
Groblje del Poblenou
Poljubac smrti, nadgrobni spomenik u groblju del Poblenou
Nakon kratkog odmora uslijedio je posjet Sagrada Familiji.
Ne želim se ovdje nabacivati svima poznatim činjenicama o ovoj crkvi koje možete pronaći jednostavnim pretraživanjem na internetu.
Tu ćete pronaći podatke o crkvi, kao i pročitati o tragičnoj sudbini njenog tvorca, neponovljivog Gaudija koji je vinuo Barcelonu u vrh modernističke arhitekture.
Ono što bih ja podijelio s čitateljima mog putopisa jest moj dojam o Sagrada Familiji.
Jednom rečenicom – kao da nije s ovog svijeta!
Prepuna svjetla, raznobojnih vitraža, ogromnih stropova i u nebo uperenih tornjeva koji služe kao putokaz svima koji su se izgubili u ogromnoj Barceloni, ova crkva odrednica je Barcelone i njen znamen.
I ja to priznajem, uistinu.
Međutim, mene će osobno više dojmiti srednjovjekovna crkva s elementima gotike ili romanike, crkva čiji zidovi šapuću povijest nego ova moderna sakralna građevina koja još uvijek nije dovršena (navodno će biti dovršena 2026.).
Tako su me, recimo, dojmile gore spomenute crkve kao i mnoge koje sam posjetio na nekim svojim drugim putovanjima.
Sagrada Familija me je, iskreno, prepala. Svojom neobičnošću, s interijerom kao iz Ratova zvijezda i izgledom koji ne mogu usporediti ni s čim drugim u svijetu sakralnih objekata.
Kada uđete u Baziliku sv. Petra u Vatikanu, osjetite da je to crkva, vidite povijest, vidite Michelangelovu Pietu, možete namirisati crkvu, svim čulima osjetite da je u pitanju crkva, dok je Sagrada Familija – Sagrada Familija, jedinstvena i neponovljiva.
Je li ju vrijedilo posjetiti i platiti 30-ak eura ulaz?
Da jeste, čisto zbog jedinstvenosti, ali i zbog steknutog dojma o potrebi očuvanja sakralnih objekata koji su odoljeli zubu vremena i koji su primjeri povijesti katoličke crkve.
Sagrada Familija
Subota, drugi puni dan obilaska
Budući da sam petak proveo produktivno te obišao većinu poznatih znamenitosti Barcelone, subota mi je bila rezervirana za posjet Parku Güell i kući-muzeju Antonija Gaudíja.
Za razliku od Sagrade Familije, gdje sam obilazak imao striktno u 7 navečer, zaštitarsko osoblje Parka Guell dobronaklono je gledalo na moju kartu za u 3 poslijepodne kada sam im se pojavio na vratima oko 10 ujutro te su me pustili unutra (tako da vrijedi zapamtiti ovu informaciju svima vama koji planirate u Barcelonu).
Nakon petka i pretrpane Barcelone prepune pješaka, kakofonije jezika, uličnih prodavača (za razliku od Rima, ovdje nisam sreo “darežljive” ulične prodavače koji koriste jedan od scarcity pristupa, kao prepisan iz Cialdinijeve knjige – reciprocitet), zveckanja tanjura s terasa restorana i žamora, Park Guell dobro dođe za šetnju u prirodi i divljenju Barceloni iz daleka kao i Gaudijevim instalacijama.
Park Guell
Pravo oduševljenje donio mi je 10-minutni film koji možete pogledati u sklopu razgledavanja kuće-muzeja Antonija Gaudíja. Toplo preporučujem, ne samo zbog informiranosti već i zbog odlične režije. Znate onaj osjećaj kada nešto pogledate, pročitate, čujete, i pomislite kako ste se upravo kulturno obogatili? E upravo taj trenutak epifanije sam osjetio nakon odgledanog filma.
Uz obilazak Parka Guell, subotu sam proveo u besciljnoj šetnji Barcelonom, prehodavši između ostalog cijelu La Ramblu. Odmore sam koristio okrepljujući se u pomno biranim kafićima, restoranima i tavernama tražeći mjesta koja su off the beaten path, pomalo skrivena, s dobrim hladom i ukusnom hranom.
Opći dojam Barcelone
Oduševila me Barcelona, ukratko! Tako živ grad, prepun događanja, zbivanja, ljudi, restorana, itd.
Barcelona, La Rambla
Što se tiče hrane, moram reći da sam i s njom zadovoljan (za razliku od Istanbula čije mi delikatese uopće nisu prijale), sličan je spoj okusa i začina kao i kod nas, ni pretjerano slano ni neslano, a dovoljno ukusno.
Kao i kod svih velikih gradova Europske Unije, cijene su europske, dakle, duplo, troduplo veće nego u nas i na to se treba pripremiti i prihvatiti.
Već odavno sam mišljenja da su cijene prijevoza i smještaja koliko toliko prihvatljive za naš standard (pogotovo smještaj u hostelima), no tu prestaje svaka druga prihvatljivost, a čini mi se da i Hrvatska ide u tom europskom smjeru cijena gdje je vrijednost neke robe koja je iskazana u eurima, ekvivalent naše cijene u markama.
Mislim da je Barcelona još zanimljivija onima željnog noćnog života, s obzirom na toliki broj barova, noćnih klubova, pubova, itd., no, kao što sam napisao na početku ovog putopisa, ako sam nekad i bio sklon tome, ta aktivnost me je davno prošla.
Može li se Barcelona obići za 60 sati?
Da, definitivno može!
Raduje me što sam uspio potvrditi tezu postavljenu na početku putovanja, iz mnogo razloga.
Prvo, zbog opisa posla, puno mi je lakše uzeti više kraćih odmora nego jedan duži.
Drugo, upravo sam shvatio da su mi četiri dana odmora idealan broj dana te da mi je onaj jedan, dva više koje sam imao prije, zapravo nepotreban.
Treće, jedva čekam sljedeće putovanje.
I, četvrto, uspio sam napisati ovaj putopis tijekom samog putovanja tako da će i putopisi biti dijelom putešestvija.
Do idućeg putopisa,
