Sada već davne 2009 odigrala se utakmica koju ću vječno pamtiti. Bila je to prava rapsodija Zrinjskog i Ultrasa u Banja Luci. Na tu utakmicu krenuli smo ni manje ni više nego Toyotinim džipom, u to vrijeme prijatelj s tribine i vlasnik Auto salona nam je za gostovanja posuđivao automobile, pa smo za tu prigodu dobili tog strašnog džipa. Na putu prema Banja Luci sreli smo veliki broj kombija i osobnih automobila s navijačima Zrinjskog. U Jajcu smo skupa popili piće, pa smo nastavili dalje.
Na ulazu u Banja Luku policija je čekala navijače, a mi smo imali sreću što smo imali novinarske iskaznice, tako da nas je patrola dovela direkt na VIP parking unutar stadiona. Na stadionu već jedan broj naših na zapadu, a Ultrasi su polako dolazili. I domaći navijači su se skupljali, pa je sve mirisalo na spektakl. Kada neko nakon godina i godina staža na tribini siđe na stazu u glavi mu je jedino misao biti među navijačima. Ali što se može, neko je trebao i na stazu ovjekovječiti detalje s tekme. Policija kao policija zadržala je Ultrase i pušteni su tek nakon petnaestak minuta,
Zrinjski se te godine borio za titulu, imali smo strašan sastav. Melher, Maka, Mara, Dame, Žiža, Krešo, Šunka,Stoja, Musa, Đuka….Tada je na stadionu u Banja Luci bila još ona stara tribina iza gola koju su Ultrasi napunili, i bili u pravom smislu riječi 12. igrač Zrinjskog. Ja sam se parkirao naravno ispred njih, a nekakav domaći reporter je stao do mene, i bio je malo dosadan. Počeo je komentirati igru Borca, a kada sam ja počeo pjevati s Ultrasima brzo se izgubio na drugu stranu.
Zrinjski nošen pjesmom Ultrasa dominirao je na terenu. U prvom dijelu smo poveli preko Kreše, domaći su poravnali, a utakmica je završila 1:2, Strijelac i drugog pogotka bio je legendarni Krešo. Znali su Plemići podijeliti radost s Ultrasima nakon pogodaka, a kada je sudac odsvirao kraj nastala je ludnica koja se ne može opisati. Igrači su otišli prema tribini s Ultrasima, popeli se na ogradu i navijali s njima. To su momenti koji se nikada ne zaboravljaju, bilo je nešto neponovljivo. I put natrag do Mostara bio je s pjesmom, dobili smo, Zrinjski i Ultrasi su pokorili Banja Luku i samo to je bilo bitno.
