Ne znam kako vi, ali ja svako malo dobijem poriv da negdje odem, nešto novo vidim, nešto drugačije iskusim.
Kako nisam u mogućnosti svaka dva mjeseca otići negdje na par dana, kad vidim da me “hvata put”, želju može zadovoljiti i neki jednodnevni izlet. Ovaj put odluka pada da s Dalia Travel agencijom, s kojom sam već išao na neka putovanja (konkretno, radilo se o izletu u Kotor i Perast), posjetim Ostrog, što je jedan od njihovih standardnih izleta po regiji, a poznati su i po organiziranim putovanjima u daleke destinacije i ljetovanja.
Izlet u Ostrog
Zašto baš Ostrog? Odavno mi je već ovaj manastir iz 17. st. na lokalnoj bucket listi te sam iskoristio priliku da ga obiđem prije početka moje turističke sezone, a i turističke sezone Ostroga jer je tada prepun gostiju i hodočasnika.
Dakle, radi se o pravoslavnom manastiru koji je uklesan u maltene okomitu stijenu, a osnovao ga je mitropolit Vasilije koji je kasnije proglašen Svetim Vasilijem Ostroškim.
Što vidjeti u Ostrogu?
Upravo mošti sv. Vasilija, dakle posmrtni ostaci ovog svetca, su highlight obilaska ovog jedinstvenog manastira te razlog zašto se ovo mjesto smatra važnim hodočasničkim odredištem.
Mošti se nalaze u crkvici iz 17. st. napravljenoj u pećini. Fotografiranje je zabranjeno (kao i u crkvici iznad, koja se također nalazi u pećini, a mladi monah koji je na straži u toj crkvici nije dopustio da uslikam unutrašnjost, već mi je dao dobronamjeran savjet – skini s interneta 😁. Ipak smo na kraju došli do dogovora, a taj je bio da ću uslikati unutrašnjost crkvice s originalnim freskama iz 17.st. s ulaza). Unutar prostorije u kojoj se nalaze mošti stoji redar – civil i monah koji stoji na raspolaganju da održi molitvu za vas i sve one koje spomenete. Red za ulazak je dug, iako sezona još uvijek nije krenula, a mogu misliti dokle se proteže red kad krene mnoštvo.
Inače, manastir posjećuju turisti i putnici (domaći i strani, baš sam bio pomogao jednoj australskoj obitelji napraviti obiteljsku fotografiju unutar manastirskog dvorišta), no najveći broj posjetitelja su hodočasnici koji se zavjetuju sv. Vasiliju, a taj zavjet dodatno ispoštuju napornim pokorničkim penjanjem strmim stepenicama koje povezuju donji, manji manastir i veliki, glavni, manastir Ostrog. Taj uspon traje oko 40 minuta i izuzetno je zahtjevan te ga ne bih preporučio svakome.
Kad smo već kod priče o strmini i usponu, zanimljiv biznis primijetih u Ostrogu. Naime, dok se automobili jako uskom cestom pod solidnim nagibom kako – tako mogu dovesti do glavnog manastira, putničkim autobusima taj uspon nije moguć. Zbog toga su u manastiru omogućili svoja vozila, minibuse i iskusne, prekaljene vozače koji preuzmu autobusnu grupu u dva, tri minibusa te ih dovedu do vrata glavnog manastira za naknadu od 1 eura po vožnji. Za one koji se odluče na hodnju, minibusevi im stanu na početku malog manastira i upute ih prema stepenicama koje čekaju na hodočasnike.
Što još razgledati?
Naravno, cjelokupan manastir, točnije, prostorije koje su otvorene za javnost jer se iza nekih vrata nalaze manastirske ćelije i njihovi vlasnici – monasi, te prekrasne terase s kojih se pruža očaravajući pogled na okolicu. Na jednoj od tih terasa nalazi se i neobična vinova loza koja, iako nema uvjete za rast, raste i daje plodove.
Što se tiče mističnosti, Ostrog je prepun priča i legendi koje slave istu, no ja nisam taj koji bi o tome mogao pisati jer sam došao kao putnik koji je htio vidjeti nešto novo, napraviti još jednu recku na opasaču događaja kako bih na kraju života mogao reći, what a great ride, a ne tupo gledati u obzor pitajući se kad prije pobježe taj život.
Unutar manastirskog dvorišta nalazi se i veoma dobro opskrbljena suvenirnica (zabranjeno fotografiranje) koja s obje strane ima uslužni pult i kasu tako da se na red za platiti suvenire ne čeka puno, iako je suvenirnica bila prepuna (opet se pitam kako to izgleda u sezoni, bit će da imaju kakvog redara koji je zadužen za ulaz / izlaz).
Još jedna zanimljivost, manastir nudi prenoćište za hodočasnike. Radi se o besplatnom smještaju, no kako Ostrog pohodi jako mnogo hodočasnika, a broj kreveta u prenoćištu je ograničen, manastir ustupa deke za one koji se odluče prenoćiti na otvorenom.
U prizemlju prenoćišta mnoštvo deka, raznih upozorenja za hodočasnike – korisnike prenoćišta te tri, četiri automata za prodaju raznih sokova, grickalica, slastica, itd. Razumijem i zašto, no svejedno, ugledavši te moderne aparate nisam mogao a da ne pomislim da je nešto od one izvornosti izgubljeno.
Ipak, to je samo djelić u cjelokupnom mozaiku. Manastir je veličanstven i definitivno zaslužuje biti posjećen te je izvrsno organiziran, čak su i toaleti uistinu čisti te postavljeni na pristojnoj udaljenosti od manastirskog dvorišta, na kraju parkinga koji se nalazi uz dvorište.
Za kraj
Je li vrijedilo potegnuti na toliki put u jednom danu za jedan manastir iz 17. st. uklesan u stijeni? I te kako!
p. s.
Hvala Dalia Travel i odličnoj turističkoj pratiteljici Jasmini na vrhunski organiziranom izletu, vidimo se ponovo!
