S prvim zrakama proljetnog sunca zov putovanja postaje neizdrživ te sam se zaputio u London na nekoliko dana.
O Londonu ne želim pisati putopis jer London zaslužuje opsežan vodič od nekoliko stotina stranica, a ne neki putopis od par stranica. Taj grad je živi organizam i rado mu se vraćam i vraćat ću mu se i u budućnosti.
Dok sam uživao u Londonu, odlučio sam proširiti doživljaj s putovanja obilaskom Windsora, najpoznatijeg dvorca britanske monarhije.
Do gradića Windsor, u kojem se nalazi istoimeni dvorac, iz Londona možete doći na mali milijun načina, a ja sam odabrao opciju vlaka kako bih vidio malo od tog poznatog britanskog pejzaža i unutrašnjosti.
Do mjesta Slough vlak s londonske Paddington stanice vozi nekih 30ak min, a potom iz ovog mjesta (možda bolje grada, jer ima oko 100 tisuća stanovnika) vodi poseban vlak, sa samo dva vagona koji prometuje svako 20ak minuta na relaciji Slough-Windsor i obratno.
Nakon kratke vožnje tim vlakom, nekih 10ak min, stižete u Windsor i kao da ste se teleportirali u kakvu vremensku kapsulu. Prekrasne kućice od opeke, šarmantne uličice i old style izlozi prvo je što primijetite po dolasku u ovaj gradić od 30-ak tisuća stanovnika u kojem se nalazi jedna od službenih rezidencija britanske monarhije – dvorac Windsor.
Cijelim gradićem dominira ogromno zdanje koje svoje temelje ima još od 11. st. kada ga je William Osvajač (William the Conqueror) izgradio kao vojnu utvrdu, a ako dođete utorkom, četvrtkom ili subotom oko 11h vidjet ćete pravu poslasticu – smjenu straže.
Mislim, nije to nešto specijalno, prolaze vojnici u paradnoj odori, uz pratnju glazbe, no, znate kako to već ide, ako nije uvijek i ako je u nekim specijalnim prigodama ljudima je drago to vidjeti. Zbog toga se natiska gomila, naravno, 99 % turista, koji bez pogovora slušaju zapovijedi policijskih snaga, što u punoj spremi, što u običnim uniformama koji ne dopuštaju pristup glavnoj ulici kroz koju će proći vojnici koji trebaju preuzeti stražu u dvorcu. 10ak,15 min kasnije, ista procedura, samo ovaj put ispraćamo vojnike koji izlaze iz dvorca i odlaze u svoju vojarnu.
A onda slijedi ulazak u dvorac (sa sigurnosnom provjerom kao da ste u zračnoj luci), točnije u ogromno dvorište budući da se cijeli kompleks proteže na 13 hektara i smatra se najvećim naseljenim dvorcem na svijetu.
Unutar kompleksa nalaze se zgrade za vojnike i stražu (tu se nalazi i onaj jadni stražar kojeg slikaju kao egzotičnu životinju, dok on nepomično stoji do trenutka kada je na redu “obilazak”uz poseban hod i držanje oružja), prekrasna kapela svetog Jurja iz 15. stoljeća i određeni dio dvorca koji je rezidentni te stoga izvan dohvata turističkih bljeskalica. Tu je i dio dvorca koji je pomno odabran kao izložbeni dio u kojem se turisti tiskaju kako bi obišli raskošne sobe čije zidove krase umjetnička djela svjetski poznatih slikara. Uz ta umjetnička blaga, u dvorcu se nalaze neprocjenjivi predmeti u vidu zlatnih artefakata, srednjovjekovnog oružja, viteških oklopa i drugih predmeta koji krase svaku prostoriju.
Kao i u Neuschwansteinu, i ovdje je strogo zabranjeno fotografiranje unutrašnjosti dvorca i kapele, a mnoštvo revnosnih djelatnika nepokolebljivo brani bilo kakvu uporabu foto aparata ili mobitela. Ja sam ipak uspio štroknuti jednu.
Htio sam napraviti kakvu dobru fotografiju pa sam pitao jednog od djelatnika da mi dopusti fotografiranje, ali nije popustio, tako da ostaje samo ova jedna jedina fotografija unutrašnjosti dvorca.
Uz ovaj obilazak dvorca, u sklopu istog je i obilazak kućice za igranje kraljice Marije s ogromnim redom ispred. Nisam imao volje stajati u redu kako bih vidio tu igračku, ne vidim smisao.
S druge pak strane, obožavam srednjovjekovne utvrde i dvorce. Pri tome ne mislim da sam studiozan u tome, da ulazim u detalje gradnje, namjene, itd., već mi godi obilaziti ih, napraviti koju fotku, napisati štogod o njima.
Mogu reći da me ovaj dvorac uistinu fascinirao, što svojom glomaznošću, što svojim bogatim interijerom, urešenim pozlaćenim lusterima i raskošnošću koja kao da vrišti – bili smo imperija!
Dobio sam dojam da Britanci i te kako znaju dobro unovčiti svoju povijest i stečevinu pa tako je i dvorac Windsor idealan turistički produkt koji ne samo da predstavlja svu megalomansku prirodu Britanske imperije, već i generira ozbiljne prihode Kruni i UK-u u konačnici. Sve je u duhu dvorca, od magneta za frižider do raznih setova za čaj, plišanaca i ostalih suvenira.
Zaključak
Ovaj me izlet uistinu obogatio te bih ga preporučio svima koji odluče posjetiti UK.
Obilazak dvorca košta nekih 35 funta (oko 40 eura) no vrijedi novca, a dok ste tamo možete prošetati Windsorom i Etonom. Eton je, zapravo, mjesto koje je s Windsorom spojeno prekrasnim pješačkim mostom. Dom je jednog od najpopularnijih koledža u Velikoj Britaniji, gdje su svoje znanje stjecali članovi kraljevske obitelji, razni političari te poznati književnici, kao recimo George Orwell i Ian Fleming.
Za kraj, moram reći da me ovaj izlet obogatio novim iskustvima i otkrio jedan spokojan krajolik koji kao da je izašao iz scene britanskih serija, primjerice Midsomer ili Downton Abbey uz dodatak velebnog zdanja u vidu impresivnog dvorca Windsor.
Do idućeg putopisa,
Marko Suton
